Crna lista, al’ zamalo

Prosto je neverovatno do kojih granica su naši “preduzetnici” spremni da idu, da iskoriste neznanje i neobaveštenost većine.

Naime, dobih malopre (spam) mail ovakve sadržine:

Crna lista ali za malo - pazite se.

(klikni na sliku za veću verziju)

Vrlo zvaničan, ozbiljan mail. Odete na sajt, kad tamo nema ni “O nama” ni “Ko smo” a ni ko je uopšte “Agencija za privredne prekršaje RS” – važno je da ima cenovnik 🙂 Čak ni Google nije uspeo da nađe ovu “agenciju”.

WhoIs upit za vlasnika domena CrnaLista.rs ima simpatičan dodatak:

Da dodam finalni začin na celu rabotu, pročitajte uslove korišćenja na Registracija strani; samo nekoliko rečenica:

“Crnalista.rs se odriče bilo kаkve gаrаncije zа sigurnost, pouzdаnost, PRAVOVREMENOST I PERFORMANSE sаjtа”

“b) NI POD KOJIM OKOLNOSTIMA crnalista.rs NEĆE BITI ODGOVORNA za korisnikovo korišćenje ILI ZLOUPOTREBU sаjtа ili OSLANJANJE nа sаjt. TA OGRANIČENJA ODGOVORNOSTI SE PRIMENJUJU RADI SPREČAVANJA NAKNADA ZA direktne, indirektne, slučаjne, POSEBNE I TIPIČNE ŠTETE”

“d) Crnalista.rs ne gаrаntuje zа tаčnost, isprаvnost ili potpunost bilo koje informаcije nа sаjtu i ne odgovara zа bilo koju grešku ili propust koji proističu iz korišćenjа ovih informаcijа…”

Treba li još podataka?

Ovo je primer gde bi CrnaLista.RS trebala da postane prvi upisani u Crnu listu, da takva zaista postoji.

Nadam se da će se naši organi, koji inače uredno hapse “kladioničare”, naći vremena da se pobrinu i za ovakve besramne pokušaje iskorišćavanja kako državnih simbola tako i neznanja našeg naroda. Doduše, strepnja mi je veća od nade…

Poslednja limenka koka-kole

Poslednja limenka koka-kolePijem velike količine tečnosti; sok, cedevita, a nađe se tu i Coca-Cola, zaštitni znak geekova i programera. Doduše, ne pijem koka-kolu često – ljubitelj sam negaziranih sokova.

No, danas se povela priča u kancelariji da li je bolja Koka-Kola ili kafa za “razmdravanje” posle (malo obimnijeg) ručka i koleginica, ne bude lenja, iskopa podatak koji me je prosto zaprepastio: jedna limenka koka-kole sadrži 35 grama (7 kašičica) šećera! (negde kažu i do 40 grama).

Iskopa” je možda prejak izraz jer je dovoljno pogledati sastav: onih “10.6g ugljenih hidrata na 100 ml” – to je čist šećer. Ako više volite količinu na godišnjem nivou – jedna limenka dnevno vam garantuje dobitak od 9 kg težine za godinu dana.

Kako slika govori više od suvoparnih numeričkih podataka, kliknite na gornju sliku – to je količina šećera koja se nalazi u jednoj limenci.

Što je mnogo, mnogo je 🙂 Jeste da živimo brzo, ludim tempom i da ovakva pića daju potrebnu injekciju energije, ali po koju cenu? Bolje je pojesti sladoled ili kolač nego se ubijati čistim šećerom.

Ono gore je moja poslednja popijena limenka koka-kole – više to piće neću ni pipnuti. A vi? 🙂

Mediji ili nauka?

Negde pročitah jednu rečenicu koja mi je ostalo duboko urezana:

“Svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje, naročito ako je ona demokratski izabrana”

Sad, potpuno je jasno da je ovo tačno i da, ma koliko se ljudi koji nisu glasali za takvu vlast ili koji smatraju da može da bude bolje (moja malenkost uključena) bunili, vlast je onakva kakvu je narod, naš narod, izabrao.

Opet, nada umire poslednja i nekako se stalno nadam da će i ta i takva vlast, pored podela svojih prćija, pored podela mesta u upravnim odborima, pored podela svih mesta koje donose novac uz malo ili nimalo truda, naći dovoljno pametnih ljudi u svojim redovima da urade nešto dobro za ovaj narod (tj. nas), nešto pametno i da će napraviti razliku (na bolje) od danas do sutra.

No, naša vlast se svaki put potrudi da demantuje takve nade i to vrlo uspešno:

Ministarstvo obrazovanja ukinulo finansiranje istraživačkoj stanici Petnica (nema 24 miliona dinara)

Ministarstvo prosvete ukinulo je finansiranje Istraživačke stanice ‘Petnica’, kaže Vigor Majić, direktor ISP i objašnjava da nije dobio nikakvo obrazloženje zašto, posle dve i po decenije, država odustaje od finansiranja ‘Petnice’, kroz koju je prošlo više od 50 hiljada mladih istraživača.

(izvor: Borba)

Za one koji ne znaju, Istraživačka stanica Petnica je centar za razvoj mladih talenata, namenjena dodatnom, vanškolskom obrazovanju i unapređivanju, kako i školaraca, tako i nastavnog osoblja.

Ja sam imao tu sreću da u više navrata boravim u Petnici, i to je fenomenalno iskustvo – način da talentovanoj deci na drugačiji i bolji način od “standardnog školstva” približite nauku, istraživanje, nove oblasti sa kojima se inače nikada ne bi sreli.

No, “pametno” Ministarstvo obrazovanja i gospodin Žarko Obradović zaključuju da za ovakvo nešto nema para i da je najbolje prvo tu secnuti (kriza, znate); da budem pošten, nije ovo odlika samo dotičnog ministra; i prethodnik, gospodin Zoran Lončar je pokušao istu akciju krajem 2007. godine, ali mu na sreću, zbog pritiska javnosti, to nije uspelo.

Vlada Srbije usvojila interventne mere za pomoć medijima u uslovima ekonomske krize (60 miliona dinara)

Vlada Republike Srbije usvojila je na današnjoj sednici interventne mere za pomoć medijima u uslovima ekonomske krize.Za praćenje ovih mera zaduženo je Ministarstvo kulture.

Vlada će iz tekuće budžetske rezerve obezbediti dodatna sredstva u visini od 60 miliona dinara, koja će biti namenjena za sufinansiranje projekata u oblasti informisanja.

Izvor: sajt Ministartva kulture

Sad, ja razumem da je za kratkoročne i kratkovide ciljeve možda našim (jadnim) političarima bitnije da finansiraju (podobne) medije, ali zar zaista niko u Vladi nema dovoljno mozga da shvati da je finansiranje kvalitetnog obrazovanja i sprečavanje odliva mladih mozgova strateški interes Srbije i da su možda mogli da daju medijima 36 miliona a da 24 miliona preostalih daju, kako treba, Petnici?

I da li ima još nekoga u Vladi ko će podržati Božidara Đelića i Ministarstvo nauke koji jedini daju podršku Petnici?

Ili smo svi mi izgubljeni (Srbija) i “prave vrednosti” koje ostanu za Srbiju su Pink, Kurir i Press?

Linkovi:

Težina

Ta hrana i težina :-)Jedan od mojih, ovaj, kako da kažem, vidljivih problema je težina (za nevidljive probleme jedan post je malo 😛 ).

Sad, naravno, imam celu paletu opravdanja i razloga zašto je to tako (“taki mi pos’o”, “predispozicije”, “godine”, “usporio se metabolizam” itd, itd), ali je objašnjenje jednostavno: volim da jedem i toga se ne stidim 🙂

No, opet, ne bih imao ništa protiv da se oslobodim fudbalske (pre košarkaške) lopte, čisto da bih se bolje osećao (i prestao sebe da plašim pred ogledalom), konačno prestao da slažem odeću za “kad smršam” a bogami i podigao neke zdravstvene cifre (odnosno smanjio pritisak).

Da ne bude da je ovo prvi put – već se dugo vremena bavim dijetama (Što bi Maja rekla: “od kada te znam, ti si na dijeti” a ja bih mogao da dodam “sa sve većim ciframa na vagi” 🙂 ) ili, da parafraziram Marka Tvena, “lako je držati dijetu – to sam radio stotinama puta” 🙂 Doduše, da ne bude baš sve na moj račun, držati dijetu uopšte nije lako:

  • Prvo, tek tada shvatite šta je Frojd mislio sa Ego / Super-ego paradigmom: u svakom trenutku kao da u glavi imate dva glasa: jedan, superego, obično jači na početku dijete koji viče “ostavi tu krmenadlu, na dijeti si!” i drugi, ego, koji kaže: “ne slušaj tu super-ego budalu, već preliv, vruć hleb i čisto uživanje” 😛
  • Retko ko, čak i najbliži vas shvataju ozbiljno (valjda zbog broja pokušaja) tako da se i ne obaziru na izjave “neću tortu, na dijeti sam” i slično
  • U Srbiji na vas obično gledaju kao na kvarišu zabave: “vidi kakva plećka / ražnjić / roštilj, a ti jedeš neke trave i salate”
  • Svakodnevnica dijetu ne čini lakšom – silne pekare, Perperi i sendvičare teško da vam mogu pomoći u zdravoj ishrani

Kao informational freak radio sam propisni research na Google-tu, našao i probao Hakersku dijetu (check), razne druge zasnovane na “jedem samo jednu vrstu hrane a nikako i drugu” (check), nisam probao bazirane na krvnoj grupi pošto se surovo racionalni deo mene ne slaže sa teorijom … sve u svemu, svašta sam probao.

Rezulati su da sam sa svojih 180 cm visine dogurao do skoro 100 kg (99.1 kg na današnji dan) što je cifra koja me ozbiljno plaši.

E, kako je 1. jun PRVI u mesecu i PONEDELJAK, savršen je za početak nečeg novog, obećanja, cilja, projekta … recimo da ću u sledećih 26 40 nedelja iliti 6 9 meseci solidno smršati 🙂 Sam period je strateški izabran: glavni praznici i slave su prošli, leto je pred nama (= vožnja bicikle), lepi dani … motivacije na pretek.

Da pored unutrašnje želje (koja zna malko da oslabi pored raznih slastica, slatkiša, mladog filea, šnicli na mađarski način, rozen torte, oblandi sa alvom, sladoleda, šunki, krem sira sa feferonima na toplom sendviču, gulaša, šnicli na luku…) povećam uloge, auditorijum i navijače, rešio sam da sve vas, draga čitalačka publiko, uključim u projekat – možda me bude tako sramota da prerano odustanem 🙂 (kao mnogo puta do sada).

Da sada postavimo i propozicije iliti pravila igre:

Tekuća težina: 99 kg
Željena težina: 78 kg (imao sam je poslednji put… ne sećam se :-|)
Utešna težina: 83 kg (za svaki slučaj, treba imati fallback cilj)
Period: 26 nedelja (6 meseci) 40 nedelja (9 meseci)
Način: dijeta i vežbanje

Pažljivi čitalac će primetiti da nisam naveo koja dijeta; biće zdravorazumska – smanjiti količinu, povećati kvalitet i držati se toga 🙂 Naime, sve ostale dijete koje su podrazumevale ili potpuno izbacivanje jedne vrste hrane (nemoguće: pre ili kasnije vam se užasno jede baš ta vrsta) ili strogo merenje i preračunavanje kalorija (nepraktično: probajte da u dužem vremenskom periodu stalno ovo radite, kako i kući, tako i u posetama) prosto nisu dobre – treba vam nešto što će najmanje poremetiti ritam, a opet dovesti do rezultata.

Da bih vizuelizovao celu priču, evo i prigodnog grafikona (doduše, znam da aproksimacija linijom nije najbolja na svetu za proces mršavljenja, ali da ne preterujem):

Vesic.Org - Projekat 'Težina'

Vaš zadatak neće biti težak: možete da pratite, svraćate svakog ponedeljka na ovaj post, bodrite, dajete predloge šta i kako jesti… Ma sve što vam padne na pamet 🙂

(Kao informational freak – ovo već zvuči kao eho – onaj gornji grafikon je “živ” – kako unesem podatke u Google Spreadsheets, a to se osveži ovde 🙂 )

08.06.2009 – 97.1 kg (očekivano: prve nedelje se gubi tečnost i slično; neće nastaviti ovim ritmom)
15.06.2009 – 96.4 kg (so far, so good)
22.06.2009 – 95.1 kg (kotrlja 🙂 )
29.06.2009 – 94.6 kg Ovo je bila jedna vrlo teška / krizna nedelja. Nije bilo vožnje bicikle sa/na posao, loše vreme, tako da su me stare navike uzele pod svoje i opet sam krenuo uveče grickanje čega se dohvatim. Tek na kraju nedelje sam se opametio, i prestao sa tim. Uh.
06.07.2009 – 94.1 kg Nije bilo nedeljne (duge i zahtevne, vikend danom) vožnje bicikle, pa se to definitivno vidi na težini. Imam još malo lufta do projektovane, ali se ta razlika topi. Fokusirati se na fizičku aktivnost.
13.07.2009 – 93.5 kg Iako sam se trudio (recimo juče do Avale i nazad, 55km), opadanje težine je usporeno.
20.07.2009 – 92.8 kg Kako smo imali “restoran viked” (lepa poseta 🙂 ) još sam dobro i prošao 🙂
27.07.2009 – 92.4 kg Vozio bajs (i to baš duga vožnja), pazio na hranu, ali nekako je slabo prošla ova nedelja 😐 – istrošio sam “prednost” koju sam stekao u početku. Moraću više da se potrudim …
03.08.2009 – 93.5 kg Ne da se nisam potrudio, nego sam uprskao tri nedelje truda 🙁 Kada se osvrnem na proteklu nedelju, ispada da sam prekršio svako od tri pravila koje sam sebi postavio: nema jela posle 19h, jedi samo kada si gladan, bez gaziranih sokova. Dodajte na to vikend bez VVV (Velike Vikend Vožnje), roštiljada i klopa po Aranđelovcu i (relativno depresivni) rezultati su tu 😐 No, šta je tu je, lekcija naučena, idem u ispravljanje.
10.08.2009 – 92.8 kg Idemo dalje; pored toga što me prethodni vikend totalno upropastio 😉 mislim da postoji još jedan vrlo važan razlog zašto je sve sporije i teže: treći mesec; naime, sve moje ostale 😉 dijete su neslavno propale baš u trećem mesecu; da li na početku ili na kraju, nebitno. Tada valjda oslabi elan i lako se zaborave svi dogovori sa samim sobom. No, sada će biti drugačije 🙂 (e da: crta se ne vidi jer se poklapa sa “utešnom” linijom)
17.08.2009 – 91.7 kg
24.08.2009 – 91.1 kg
31.08.2009 – 91.6 kg Jeste, jeste – nije bilo vožnje, a i bio je rođendan od sestričine (mlada topla prasetina mmmmm 🙂 ) Živ čovek 😀
07.09.2009 – 90.9 kg Pusta linearna funkcija, ima da me namuči samo tako da se vratim ispod utešne linije 🙂
14.09.2009 – 91.3 kg Ovo oscilovanje mora nekako da prestane, sve sam gori …
21.09.2009 – 91.0 kg
28.09.2009 – 90.6 kg – REBALANS GRAFIKONA 🙂
Surovi podaci (i vreme) su pokazali da su postavljeni ciljevi prosto nerealni. Kako nikako ne želim da odustanem, uradio sam ono što moram – rebalans plana mršavljenja (kada država može budžeta, što ja ne mogu plana 😛 ). Novi grafikon već vidite – ono što je bitno je da je ciljni datum gurnut mnogo dalje u budućnost – 1. mart 2010!

U svakom slučaju, današnje stanje po starom planu možete naći ovde a od sada idem po novom (slika na uobičajenom mestu).
05.10.2009 – 90.2 kg
12.10.2009 – 90.9 kg (bah, berba u Topoli 🙂 )
19.10.2009 – 90.9 kg
26.10.2009 – 91.3 kg
02.11.2009 – 91.9 kg
09.11.2009 – 92.4 kg
16.11.2009 – 93.5 kg Treba li komentar? 😐
23.11.2009 – 93.5 kg
30.11.2009 – 93.2 kg

Vrednost potpisa iliti procedura pre mozga

Pravila banke :-)Banke i njima slične institucije su neizmeran izvor priča i dogodovština (vidi ovde: Platne kartice na ‘Pošta/Poštanska štedionica’ način ili ‘dranje po korisniku’ ili Verujete li svojoj banci) nekada na njihov, ali na žalost, mnogo češće na naš račun.

No događaj od pre neki dan spada u “Verovali ili ne kategoriju” 🙂

Naime, iz istorijskih razloga, žiro račun (za fizička lica) mi je ostao u Nacionalnoj štedionici, sada Eurobank EFG. U jednom trenutku i kartica Nacionalne je postala nepotrebna, jer je račun na njoj bio netačan – prilikom akvizicije Nacionalne, došlo je do promene žiro računa.

U svakom slučaju, kako je priliv na tom računu vrlo, vrlo redak događaj, nisam se preterano interesovao za akcije po pitanju nove kartice i slično.

No, desilo se (mislim priliv) i odlučim da, bez kartice, samo sa ličnom kartom, odem do banke.

Rečeno-učinjeno: odem do ekspoziture sa đavoljom (biometrijskom) ličnom kartom, tamo me lepo prime, potvrde da je došlo do uplate, ja zamolim isplatu celokupne sume i:

  • “Izvinite, ali ne može”
  • Zašto?
  • “Pa nemate našu karticu.”
    (ovde već počinje da se budi moj pravedni bes i otpor protiv glupavih pravila raznih institucija)
  • A zašto mi je potrebna kartica?
  • “Da bi proverili vaš potpis”
  • Ovaj, gospođice, u ruci držite moju biometrijsku ličnu kartu sa uzorkom potpisa
  • “Žalim, bez kartice ne može, treba mi vaš deponovan potpis”
  • (1, 2, 3, 4, …. 10) Zovite mi vašeg nadređenog, molim Vas.

Krene još jednom cela tirada o tome kako postoji pravilo banke koje doduše ne može da mi da napismeno baš sada da izdavanje sredstava mora da prati upoređivanje potpisa.

Kako sam bio kratak sa vremenom (a i živcima), skoro odustanem, šefica se vrati na svoje radno mesto, a meni u poslednjem trenutku sine spasonosna misao (“ako ne možeš da ih pobediš, pridruži im se”):

  • Izvinite, šta je potrebno za izdavanje nove kartice?
  • “Lična karta”

🙂 🙂 🙂

U roku od 5 minuta sam imao novu, potpisanu karticu i uz ličnu kartu podigao novac 🙂 🙂

O birokratio i sebi si teška 🙂 🙂

(i datum je samo koincidencija 🙂 – iako je objavljen 1. aprila, potpuno je istinit 🙂 )

A ti bi i informaciju?

Već sam opisivao ovde “iskustva” ili iskustva 😐 sa našim državnim kablovskim operaterom, PTT KDS.

Malopre na starom postu dobih sledeći komentar i informaciju:

Poštovani korisnici,
obaveštavamo vas da PTT KDS u svoju ponudu uvodi novi servis – DIGITALNU TELEVIZIJU. Od 31.03.2009. godine u okviru digitalne televizije PTT KDS-a možete da pratite najkvalitetnije svetske kanale, kao što su: HBO, National Geographic Wild, Discovery Science, MTV Hits, Extreme Sports, Private Spice, kao i mnoge druge.
Sve informacije o ovom servisu (instalacija, vrste i cene paketa) možete saznati na telefonima

Zaprepašćen, u neverici, okrenem info kanal, kad i tamo informacija i tamo još kaže:

možete saznati na info kanalu, našem sajtu http://www.kds.rs ili telefonima 011/3615-704; 011/3064-167 (radnim danima od 08:00 do 16:00)

Sačekam da se izvrti ceo krug informacija na info kanalu – ništa. Ok, nije problem, uključim računar i prošetam se do http://www.kds.rs (jedan od najnepreglednijih i najnefunkcionalnijih sajtova i pri tom korisnički neprijateljski nastrojen).

Imam šta i da vidim: na sajtu me upućuju na gornje telefone 😐

Džaba tehnika i tehnologija, džaba 30 minuta vremena da se ukuca stranica na sajtu i svime učini dostupnim informacija o paketima, načinu nabavke, cenama … telefon bato, pa zovi kao pre 20 godina kada interneta nije ni bilo.

P.S. I opet su povećali cenu na 684,00 dinara (oni to zovu “usklađivanje” – sa čim li je usklađuju, da mi je znati)

P.P.S. Što se tiče komentara o “kvalitetu” sajta, mali primer:

  • odete na http://www.kds.rs
  • kliknete na Detaljnije o vesti i on vas odvede na http://www.kds.co.rs/usluge/Usluge-PayTV.asp
  • znate li gde vodi klik na znak gore levo? Pa naravno, na http://www.kds.co.yu/ i to samo ako niste “zašli” u sajt, inače dobijete grešku

Sramota.

Duh vremena – Zeitgeist

Zeitgeist - Duh vremenaNisam preterani poklonik raznih teorija zavere, moćnika i tajnih ali jako moćnih institucija / korporacija / društava; ja sam pre za diskusije tipa daj-mi-dokaz-i-ne-zavlači-me (posledica mog matematičko / programerskog usmerenja 😉 ).

No, prošli vikend sam iskoristio da pogledam (po preporuci) dva dokumentarna filma iz Zeitgeist (“Duh vremena”) edicije (serije, pokreta):

Zeitgeist, the Movie (2007)

Film je iz tri dela:

  1. The Greatest Story Ever Told (Najveća priča ikada ispričana) – koreni hrišćanstva
  2. All The World’s a Stage (Ceo svet je pozornica) – kako su američke banke “okupirale” svet na početku 20. veka
  3. Don’t Mind the Men Behind the Curtain (Ne primećuj čoveka iza zavese) – kako su gornja dva povezana sa svim većim ratovima vođenim u 20. i 21. veku

Zeitgeist: Addendum (2008)

“It is no measure of health to be well adjusted to a profoundly sick society” –J. Krishnamurti

(“Stepen prilagođenosti suštinski bolesnom društvu ne može biti mera zdravlja”)

Vrlo detaljna analiza o ekonomiji kakva je danas i šta sve iz takve ekonomije proističe (prvi put sam čuo izraz “Economic Hitman” – “Plaćenik ekonomije”).

Za oba filma: jednom rečju (dobro, u dve reči 🙂 ): obavezno pogledajte.

Svaki od ovih filmova se može pogledati direktno na sajtu, slobodno skinuti (DivX format, preko Torrent protokola) ili naručiti kao DVD za 8.5$. Takođe postoje puni transkripti kao i reference na materijale korišćene u filmovima.

Čak iako se ne složite sa stvarima iznetim, čak iako ovo otpišete kao još jedna neuspela teorija zavere, barem će vas potaći na drugačiju vrstu razmišljanja, na preispitivanje stvari sa kojima svakodnevno živite i koje uzimate kao podrazumevane.

U svakom slučaju, biće to vrlo pametno iskorišćenih 4 (2 + 2) sata vašeg vremena.

Zvanični sajt: http://www.zeitgeistmovie.com/

A moji klikeri? (ili sajtovi)

SezamHosting: problematična hosting rešenjaVeć sam ranije pisao da su moja iskustva sa našim hosting kompanijama (konkretno Verat) u najmanju ruku problematična. U najveću ruku, većina ne zaslužuje korisnike koji drže svoje sajtove kod njih.

Istorija, ili takvo iskustvo se ponavlja – skoro sam učestvovao u sličnoj situaciji kod Moosheme: drugi provajder, drugi sajt, drugi korisnik, isti problemi – nedostatak poštovanja klijenta, njegovih prava, nedostatak prave, profesionalne usluge; mogu se oni zvati SezamPro Hosting, ali ono Pro je itekako Problematično.

Razumljivo mi je da prodavci hardvera tretiraju kupce kao debile; generalno neznanje kupaca im pruža osnove za to; no, čovek bi očekivao da se u specijalizovanim oblastima (a hosting je još uvek nešto čime ne može baš svako da se bavi ili koristi) kvalitet usluge i informacije sa druge strane žice (od podrške) bude barem u ravni znanja korisnika (= mene) i da ponudi fer odnos … ako ni zbog čega drugoga, a ono zbog servisa koji je plaćen.

Osnovne pretpostavke su proste: hosting kompanija ima servis, koji korisnik plaća. Hosting kompanija se brine za svoj posao, a korisnik za svoje podatke / sajtove. Jasno mi je da razni ugovori i uslovi korišćenja imaju za cilj da zaštite posao hosting kompanije od “zlih” korisnika, ali mi nije jasno kako njima nije jasno da je i svakom korisniku bitno da u svakom trenutku vlada svojim vlasništvom – podacima i sajtovima.

U slučaju SezamHosting-a te pretpostavke baš i nisu ispunjene – ako zaključe (na osnovu parametara koje nisu uspeli da mi objasne ni posle tri maila) da određeni sajt ugrožava druge sajtove na istoj mašini, oni ga suspenduju – dobro, razumljivo, štite posao. Ali ne samo što ga suspenduju, no ni ne potrude se da obaveste vlasnika o tome, što je bezobrazno (a i stoji u ugovoru), sem ako ne računate ovakvu sliku, kakvu ne bih voleo da vidim ni kod neomiljenih osoba a kamoli prijatelja:

SezamPro Hosting - suspenzija

Idemo dalje: suspenzija je potpuna – ne samo da je vaš sajt nevidljiv, nego vam je ukinut i bilo kakav pristup administrativnom delu (cPanel): ne možete detektovati problem, ne možete ga ukloniti, ne možete doći do vaših podataka, ne možete ama baš ništa – šta SezamHosting očekuje od korisnika? Da telepatski reši problem?

Neću da pominjem (lažem, hoću 😉 ) tenis sa raznim zahtevima gde se obraćam Goranu, Vladimiru 1, Vladimiru 2 – tok informacija oko određenog tiketa u firmi treba da bude transparentan za korisnika; korisniku treba jasna informacija i baš me briga od koga ta informacija dolazi. Pogotovo je iritantno “učiniću vam to i to, ali da znate da ste po Ugovoru trebali da nas obavestite u drugi utorak prethodnog meseca …” – ili ćete odraditi posao, ćutke, ili ćete se striktno ponašati po Ugovoru, ali to važi za obe strane – nije usluga ako dobijem backup rođenih (dobro, Mušeminih 🙂 ) podataka, jer inače nemam pristup istima jer je sve, ama baš sve suspendovano.

Napraviti profesionalni servis nije teško; osnovne premise su: tačna, pravovremena i korektna akcija prema korisniku (znam, radim u kompaniji koja opslužuje velike klijente); napraviti profesionalni servis je skupo (trebaju vam dobri kadrovi koje treba lepo platiti) i traje (ti kadrovi treba da nauče o vašoj firmi i poslu sve što ne znaju); isplativo je napraviti profesionalni servis – ne odmah, ne za mesec dana, već na duže staze, kada zadovoljni korisnici dovedu još korisnika, a onda oni dovedu svoje prijatelje ….

Napraviti neprofesionalni servis je lako i jevtino; a takvi su i rezultati – kratkotrajni. Tržište Srbije jeste možda malo i neuko, ali će vreme, ovakva iskustva i ponuda stranih hostinga (pa makar i ping do sajta bio 200 ms a ne 30 ms) prosejati ovakve kompanije; samo mi je strepnja dublja od nade da će se još mnogi opeći pre nego što se prosejavanje desi.

E da: sa SezamPro sam imao uvek dobra iskustva i sa njima sam od samih početaka (još od davnog Sezam Net-a). Mislim da je SezamPro itekako trebalo da poradi (i to debelo) na uvođenju standardnog kvaliteta u “Hosting” d.o.o; malo njih zna da je to posebna firma koju je SezamPro kupio; malo njih za to i mari – ovo je itekako mrlja i na SezamPro-u, jer, na kraju krajeva, nose i njegovo ime.

Pametno sa energijom

Dragi čitaoci / čitateljke,

ubeležite 13. februar (petak) kao dan kada bi trebalo da se uključite u Evropski dan uštede energije. Akciju kod nas vodi Radio 202 (gospođa Ružica Zorkić Radičević) i predstavlja napor da sačuvamo energiju i životnu sredinu ili da osvesti što više ljudi o tom pitanju.

Originalni poziv sledi:

Radio 202 - "Pametno koristim energiju"

UČESTVUJTE
u kampanji
PAMETNO KORISTIM ENERGIJU

EVROPSKI DAN UŠTEDE ENERGIJE
13. februar 2009.

Kampanju je pokrenuo RAI/Radio 2, po preporuci Evropske radiodifuzne unije (EBU), još 2005. pod sloganom “M’Illumino di meno”(“Palim se manje”, it.)

Radio Beograd, nosilac projekta je Beograd 202, po prvi put uključuje celu Srbiju u ovaj projekat. Projekat PAMETNO KORISTIM ENERGIJU ima za cilj da probudi s(a)vest gradjana Srbije i uključi ih u medjunarodnu mobilizaciju u racionalnoj potrošnji energije.

Pozivamo SVE naše slušaoce da 13. februara, bar na kratko, isključe svetla i električne uredjaje u kućama i na radnim mestima. Petominutni režim “energetske tišine” ima za cilj da probudi svest i savest najšire populacije o energetskoj efikasnosti na jedan dan, i time, dugoročno posmatrano, i opšti pogled na energiju. Tako će 13. februar postati Dan jedinstvenog apela za racionalnu potrošnju energije. Apela upućenog svima u Srbiji, a pre svega, slušaocima Radio Beograda.

Kampanju su do sada podržali: britansko Ministarstvo spoljnih poslova, grad Pariz (Ajfelov toranj), Evropski parlament u Briselu i Strazburu, gotovo svi gradovi u Italiji ali i Atina, Dablin, Edinburg, Sofija, Beč…

U Srbiji, kampanja se organizuje u celini, na dobrovoljnoj, volonterskoj osnovi. Do sad su je pomogli: Agencija za energetsku efikasnost Republike Srbije koja je projektu pružila institucionalnu i stručnu podršku – i obezbedila prigodne poklone za slušaoce koji se istaknu svojim komentarima i sugestijama. I Rambo Amadeus.

POZVANI STE I VI – UKLJUČITE SE:

  1. ISKLJUČITE 13.FEBRUARA, bar na kratko, što više električnih uredjaja
  2. Pošaljite ovaj mail svim svojim prijateljima, neprijateljima, poznanicima,saradnicima…BAŠ SVIMA
  3. Pošaljite mail podrške na pametnokoristim.energiju@gmail.com

RADIO REOGRAD
BEOGRAD 202

Magična kutija

Magična kutijaNikada nisam bio preterani zaljubljenik u televiziju – kada god zateknem sebe ispred ekrana (a da to nije 22″ LCD monitor 😛 ) imam osećaj da gubim vreme i da slike koje trče preko fosfora nisu vredne mog vremena (za koje opet osećam da ga nemam dovoljno … ali to je tema za drugi post ili psihologa 🙂 ). TV sam koristio samo kao veliki ekran za gledanje filmova ili najomiljenije serije svih vremena – Dr. House.

No, silom prilika (dva puta sam u kratkom roku bio bolestan) sam se našao u situaciji da ne mogu da čitam (visoka temperatura), proveravam mail ili kuckam po laptopu, pa je kao opcija za ubijanje viška vremena ipak ostao TV.

I da vidiš čuda – u 3-4 dana sam navikao (ili bolje reći: navukao) na daljinski i beskonačno vrtenje kanala. Samo hipnotičko menjanje velikog broja kanala, bez namere da nešto zaista i odgledam, oduzimalo je po 1 – 2h (na svu sreću, bez sapunica). Čak ni beskonačne samo-reklame serija na Fox Life ili Fox Crime kanalu mi nisu izazivale užasnu netrpeljivost, već otupelu ravnodušnost “proći će, pa će ta i ta serija” – postala mi je jasnija ljudska opsesija tom magičnom kutijom.

Na svu sreću, po ozdravljenju i vraćanju u normalne tokove, ta potreba se izgubila i vratio sam se radiju, kao pravom mediju za moj karakter i ličnost.

Ostao je samo strah da se ova ovisnost o kutiji koja besomučno i bezobzirno jede vreme ne vrati i mnogo bolje razumevanje svih onih kojima je magična kutija u časovima dokolice najbolji drug 🙂