Mobi banka – pregled potrošnje

Jedan od mojih zadataka (u porodici) je da pratim potrošnju i u skladu sa tim planiram budžet.

Sa druge strane, moja glavna banka je Mobi banka, koja na žalost nema podršku za kategorizaciju potrošnje.

Šta će (bivši) programer uraditi? 🙂 Pa naravno – napraviti program 🙂

Ideja je jednostavna:

  1. Uraditi eksport podataka u zadatom periodu u CSV formatu
  2. Provući CSV eksport kroz python skript
  3. On će izgenerisati inicijalnu listu prodavaca sa jednom kategorijom
  4. Modifikovati listu (dodajući kategorije, grupišući prodavce i eventualno isključujući neke) i ići ponovo na (2.)
  5. Kada smo zadovoljni, sačuvati listu prodavaca za sledeće eksporte

Gornji postupak je zahtevan samo prvi put; između dva eksporta, obično je jako mali broj novih prodavaca.

Instalacija

Aplikacija je pisana u python jeziku – izuzetnim alatom za ovakve primene. Za rad programa je potreban:

  1. Sam python – python 3.6 ili noviji; predlažem najnoviju verziju sa python.org
  2. Sama aplikacija (na github-u)

Jednom kada ste instalirali python, skinite poslednju verziju (release) programa sa github-a.

Napravite folder, i raspakujte release u njega – i to bi bilo to što se tiče instalacije 🙂

Eksport podataka

Savetujem da prilikom eksporta podataka (prikazan web interfejs banke) izaberete samo RSD i samo izlaze (isplate):

Mobi banka – filtriranje transakcija za eksport

Tako će cifre biti tačne – trenutno program ne procesira tip valute (mada, ako bude zahteva, zašto da ne 🙂 )

Kada se završi generisanje transakcija (da, da, Mobi banka nije šampion brzine), izaberite CSV tip eksporta:

Mobi banka – eksport u CSV

Time je ulazni podatak (obično imena PrintList.csv) spreman – ili zapamtite stazu do njega, ili ga prebacite u folder aplikacije.

Izvršavanje programa

Ovo je jednostavno; otvorite Windows Explorer, pozicionirate se u folder gde ste raspakovali program, desni klik i “Open in Terminal” (ovo je za Windows 11):

Otvaranje CMD-a u datom folderu

Kada ste jednom u folderu, program startujete sa:

python main.py

Opcije programa

Standardne opcije se nalaze u config.ini datoteci; ako tu sve podesite (jednom, pre startovanja programa), parametri na ulaznoj liniji vam neće ni biti potrebni.

U protivnom:

usage: main.py [-h] [-i INPUT_FILE] [-o OUT_FILE] [-c DEFAULT_CAT]

Obrada transakcija u CSV formatu od Mobi banke, za bolje praćenje troškova

options:
  -h, --help            show this help message and exit
  -i INPUT_FILE, --input_file INPUT_FILE
                        Ime ulaznog CSV fajla (eksport sa banke), default je "PrintList.csv"
  -o OUT_FILE, --out_file OUT_FILE
                        Ime rezultujućeg CSV fajla, default je "Troskovi.csv"
  -c DEFAULT_CAT, --default_cat DEFAULT_CAT
                        Naziv podrazumevane kategorije, ako se ne nađe; default je "RAZNO"

Rezultat rada

Program će proći kroz PrintList.csv i generisati tri datoteke: Merchants.csv (spisak svih prodavaca na koje je naišao), Troskovi.csv i SUM_Troskovi.csv.

U prvom prolazu će svi prodavci imati podrazumevanu kategoriju (RAZNO) – editujte fajl Merchants.csv i prilagodite kategorije. Za prodavce koji počinju na isti string možete napraviti jedan slog i to će pokriti te prodavce (radi se poređenje tipa ako string počinje sa …).

(u samoj arhivi je već primer datoteke Merchants.csv iz mog eksporta; možete je promeniti ili skroz obrisati, svakako ne smeta)

Struktura Merchants.csv fajla

StartsWithTranslateToCategoryRemove
BENU PHARMACIESBENU ApotekaAPOTEKAFALSE
Struktura CSV fajla Merchants.csv
  • StartsWith – string koji se traži u nazivu prodavca, na početku naziva
  • TranslateTo – string u koji će se zameniti naziv prodavca; generička imena su ponekad ružna
  • Category – kategorija koja će se dodati u rezultujući fajl za sve prodavce koji počinju sa StartsWith
  • Remove – ako je TRUE, prodavac će biti uklonjen iz rezultujućeg fajla

SUM_Troskovi.csv

Naravno, možete uvući Troskovi.csv u Excel i da recimo pivot tabelom uradite analizu. Ali, ako želite da dobijete samo sumu za svaku kategoriju, možete koristiti SUM_Troskovi.csv – tu su apsolutne sume i procenti za svaku kategoriju, sortirane opadajuće po sumi:

Eto 🙂 Nadam se da će ovo nekom koristiti.

Reč o “filozofiji” pregleda potrošnje – ne savetujem religijski pregled potrošnje stalno i detaljno. Ovo je više da dobijete pregled gde nepredviđeno više trošite i u skladu sa tim, korigujete potrošačke navike.

Kratki vodič za migraciju na Mastodont mrežu

“Sve ima kraj, pa čak i Tup-tup”

“Tačno u podne” – Minimaks

Nisam odoleo (veoma matoroj) analogiji sa trenutnim dešavanjima oko Twitera – moje društvene mreže. “Moje” u smislu da su Facebook/Instagram i slične su baš nekompatibilne sa mnom – šarene, rasplinute, prenaporne. Sa druge strane, Twitter: kratki tvitovi, dobro društvo, brza razmena informacije – baš po ukusu.

No, kupovinom Twittera od stane Elona Maska sve se menja – otpušta ljude, ponaša se kao najgore derište, blokirajući naloge i uspostavljajući neka veoma upitna pravila (“ako postavite link ka drugoj društvenoj mreži, blokiraćemo vas”) – čista suprotnost od “free speech” mreže, kako se Twitter reklamirao.

Da ne dužim, sve gornje (a i mnogo više, što ne mogu jednostavno pretočiti u reči) nateralo me je da vidim koje su alternative ovoj mreži. Na kraju se svelo na jednu: Mastodon. U stvari, to je daleko od jedne – to je ogromna mreža servera, koji koriste isti protokol (način pričanja) između sebe. Ti serveri su na open source softveru, bez reklama i bez vlasnika. Koga zanimaju detalji, evo ga Wikipedia članak: Mastodon.

Recept

Prelazak na novu mrežu, pogotovo ako imate godine iskustva u prstima na staroj, nije lak. Sa druge strane, nije ni strašan, samo treba prevazići početnu neugodnost 🙂 Evo nekoliko koraka kako hrabro zajašiti veliku životinju:

  1. Izabrati instancu (server)
  2. Kreirati nalog
  3. Migrirati listu naloga koje pratite na Twitteru
  4. Instalirati Android ili IOS aplikaciju
  5. Pisati 🙂

Izbor servera (instance)

Svaki server u Mastodont mreži je instanca za sebe; ima posebna pravila ponašanja, a većina servera je tematski orijentisana: ili po lokaciji, ili po temama koje se obrađuju ili po kombinaciji. Ono što je bitno je da bez obzira na kom serveru napravite nalog, možete pratiti korisnike sa drugih servera.

Birajte servere sa većim brojem korisnika / dužom istorijom. Razlog je jednostavan: veliku većinu servera vode entuzijasti; veća je šansa da će “mladi” server nestati netragom, i odneti vaš nalog sa sobom. Čak i u tom slučaju, postoji jasna procedura koja će vam omogućiti migraciju naloga na drugi server (samo što traži malo vremena).

Centralna lista servera (koja poštuje pravila “velikog” mastodon.social servera) nalazi se ovde: https://joinmastodon.org/servers

Pored te liste, postoje i nezvanične liste, recimo Register of Regional Instances.

U svakom slučaju, prošetajte 🙂 i izaberite jednu ili dve 🙂 Ja sam @vesic@mas.to (engleski) i @vesic@balkan.fedive.rs -> lokalna instanca koja obećava 🙂

Kreiranje naloga

Ništa posebno – obična registracija. Neki od servera su “open” (registracija je automatska) dok je kod drugih potrebno odobrenje moderatora.

Ima smisla i kreirati dva naloga (za nas sa “ovih” prostora) – jedan za lokalnu scenu (ovo “lokalno” shvatite veoma široko) a drugi za englesko govorno područje (ako vam je to potrebno za posao/struku).

Ono što je bitno: budite izdašni sa detaljima u profilu – iskoristite “back references” na “stare” naloge, tako da vas lako prepoznaju i zaprate na Mastodon mreži:

Moj profil

Ostale detalje kažite kroz toot (pandan twitu na Twitteru) koje ćete zakačiti za profil. Takođe, stavite back link na Mastodon nalog na vašem Twitter profilu – tako će vaši pratioci koji se odluče na migraciju imati način da vas nađu.

Migriranje liste koju pratite

Biti sam nije zabavno 🙂 Iza vas ostaje gomila koju pratite i bilo bi šteta da krenete od nule. Postoji nekoliko alata koji “prelistaju” ljude koje pratite na Twitteru i pokušaju da ih lociraju na Mastodont prostoru. Uspeh je različit i ne očekujte čuda 🙂 No, postupak ponavljate periodično – da bi “našli” novomigrirane.

Alat sa kojim sam imao relativno uspeha je https://debirdify.pruvisto.org/ – iz nekoliko iteracija sam zapratio oko 25% ljudi sa Twittera. Jednom izvezene podatke (u CSV formatu) možete uvesti na profilu (Import and Export / Uvoz podataka):

Uvoz pratilaca na Mastodontu

Web i mobilne aplikacije

Mastodont možete pratiti preko Web aplikacije kao i mobilnih aplikacija, što zvaničnih, što nezvaničnih.

Za Web aplikaciju savetujem da uključite “Advanced Web Interface” u podešavanjima:

Time od jedne kolone prelazite u prikaz sa tri kolone, vrlo slično staroj TweetDeck aplikaciji za Twitter.

Naravno, ko voli mobilne aplikacije – izvolite. Zvanične aplikacije u startu podržavaju više naloga – biranje naloga i dodavanje novih je dugi pritisak na profilnoj slici dole desno (prikazana zvanična Android aplikacija):

Pisanje i čitanje 🙂

Prvo i osnovno – koja je razlika između “Home”, “Lokalne lajne” i “Federisane lajne”?

  • HOME – svi oni koje pratite (“uobičajena lista”)
  • LOCAL – svi korisnici na tom serveru
  • FEDERATED – sve poruke svih korisnika i sa drugih servera koje “lokalci” prate

Sitne cake koje će vam olakšati prelaz:

  • Termini:
    • Toot <-> Tweet <-> Poruka
    • Boost <-> Retweet
    • Favourite <-> Favourite 🙂
  • Koristite #hashtags u što većoj meri; pretraga po slobodnom tekstu je ograničena na postove koje ste vi pisali, boostovali ili vas je neko pomenuo (zbog prirode kako su serveri organizovani)
    • Ono što je bitno je da možete da pratite hashtag tj. sve poruke markirane tim hashtag-om:
      • Uradite search za dati hashtag
      • Kada ga nađete, kliknete na plusić pored njega u #Explore (skroz desno) koloni:
  • Boost je način da proširite poruku svojim pratiocima; Favourite je “lokalan” i vidite ga samo vi i autor poruke; on ne pomaže (za razliku od Twittera) širenju poruke dalje
  • I finalni savet: ako pišete privatnu poruku obavezno samo referencirajte primaoca i nikog drugog! (naime, ako u poruci referencirate druge usernames, jer pričate o njima, i oni će videti tu privatnu poruku što je obično nešto što ne želite 🙂 )

Eto, nadam se da će vam ovo olakšati migraciju sa “Ptice” (Twittera). Ako vas još nešto zanima – pitajte u komentarima – rado ću pokušati da nađem odgovor 🙂

Bonbon(a) za letnje podatke

Ne treba da objašnjavam koliko smo postali zavisni od pametnih telefona, društvenih mreža i konstantnog prisustva na Mreži.

Dok smo u okvirima Srbije, taj zadatak je poprilično lak – naši TelCo operateri nude odlične pakete, sa skoro neograničenim prenosom podataka.

No, ako posao ili još bolje – zadovoljstvo (= odmor) zahteva odlazak u neku od zemalja EU – situacija postaje manje nego ružičasta – iako neki operateri (VIP) nude i 1 GB u roamingu, to nikako nije prosek / standard.

Tada počinje dovijanje na razne načine a najčešći je kupovina neke od data kartica ciljne zemlje i njeno korišćenje za prenos podataka.

No, ima i daleko lakši način – Bonbon Internet SIM kartica od komšija Hrvata – za manje od 10€ dobijate 6GB podataka u bilo kojoj EU zemlji.

Recept:

  1. Kupite Internet only SIM karticu online za 10 kuna ili (moja preporuka) SIM karticu Bonbon – bez problema isporučuju u Srbiju (meni je stigla za 7 radnih dana). Zašto ovu drugu? Pa, za 20 kuna (2.8€) već dobijaš 20 kuna na računu, a to sa tačkom 2:
  2. Kupite bon za 44 kune (5.9€) što će stanje dovesti na 64 kune ili taman za 6 GB za internet mesec dana (6GB je 55 kuna),
  3. Aktivirate karticu, što se praktično svodi na ubacivanje kartice u neki apart (vidi dole)
  4. Od tog trenutka u sledećih 30 dana imate 6 GB interneta bilo gde u EU za ukupno 8.7€

(ako vam ovo gore zvuči komplikovano, za otprilike duplo para možete da kupite već aktiviranu karticu na Kupujem / Prodajem – prosurfujte)

Tehnikalije

“Apart” iz gornjeg može da bude bilo koji smartphone koji može da radi WiFi tethering – praktično da glumi WiFi tačku a da za podatke koristi mobilne podatke.

Bitno je da na tom uređaju uključite Roaming za data, jer ste i dalje u roaming zoni (kada ste u EU a ne u Hrvatskoj) iako nema posebne cene za prenos podataka.

Moja preporuka je da nabavite neki od MiFi uređaja (Mobile WiFi) – simpatične spravice u koju ubacite SIM, a onda ona glumi WiFi spot za sve ostale uređaje.

Iako se na prvi pogled to ne razlikuje preterano od prvog rešenja, glavna prednost je autonomija – za razliku od mobilnog telefona, na MiFi uređajima možete da izvučete i 8 – 10 sati aktivnog surfovanja pre punjenja baterije.

Recimo, ja koristim Huawei E5577C MiFi koji se (a gde drugde) na AliExpress-u može naći za 57€.

Podešavanje uređaja je relativno jednostavno:

  • Ubacite SIM u njega
  • Uključite ga 🙂
  • Okačite se na njega sa nekog uređaja (tekuće WiFi ime i password uređaja su ispisani na ekranu)
  • Odete u browseru na admin web sajt od MiFi (ovde je to obično http://192.168.8.1 a možete svakako proveriti recimo na ovaj način)
  • Ulogujete se sa admin/admin
  • Sa home page idete na Connection settings i tu postavite Data Roaming: Enable
  • Na Quick setup:
    • Step 1: postavite APN na internet.ht.hr
    • Step 2: podesite ime uređaja i password (koji će uredno biti ispisan na ekranu, da bi se svi zainteresovani lakše ukačili)

  • E da – sa istog Admin panela slanjem SMS-a na 13977 i tekstom STANJE dobijate tekuće stanje – koliko vam je podataka preostalo.

I to je to 🙂 Lak recept za vašu dostupnost svuda (dobro, u EU) i u svako vreme 🙂 Na stranu što je ova veza mnogo puta brža i bez milion filtera (VPN i slično) koje standardne hotelske veze imaju.

 

#roaming #mobiledata #eu #bonbon.hr

Kućni budžet ili plan potrošnje (upravljanje novcem)

Jedno od mojih kućnih dužnosti je upravljanje porodičnim budžetom – nimalo lak, možda i najteži zadatak koji imam 🙂

Kako sam jako sklon da koristim digitalno u svakodnevnom životu (ponekad i prekomerno) možete samo misliti šta sve nisam probao za ovo: od knjige računa, Excel-ova, Microsoft Money programa, online budget programa / websajtova … Sve, ili barem veliki deo.

Početak je bio kao i kod svih kućnih budžeta – pokušavao sam da za svaku najsitniju kategoriju odredim koliko mogu potrošiti od mesečnog prihoda. Procena se zasnivala na istoriji i “osećaju”, i naravno, uvek je bila netačna 🙂 To je takođe zahtevalo i da pratim, vrlo pomno i uz ogroman utrošak vremena, svaki napravljeni trošak – recimo da račun iz Hipermarketa razbijem po kategorijama (o da, i to sam radio, preko godinu dana) – možete misliti koliko je to zahvalan i inspirativan posao 😉

No, iskustvo (godine) čine čuda 🙂 Od “razbij ovaj račun iz Hipermarketa po kategorijama i unesi u MS Money” sam stigao do vrlo jednostavnog Google Sheet dokumenta u kome vodim godišnji budžet.

U nedostatku boljeg izraza, ovaj način vođenja sam nazvao “plan potrošnje”.

Plan potrošnje

Kao i kod svakog finansijskog plana, i ovaj plan se svodi na jednostavnu metodologiju – ulaz / izlaz: šta se prihoduje u porodici i na šta se troši.

Opet, kao što kažu – đavo je u detaljima – svako vođenje budžeta se može tako predstaviti 🙂 sa manje ili više uspeha u realizaciji. No, da počnem sa detaljima:

Ulaz: jednostavna priča – suma svih mesečnih prihoda (= dve plate).

Izlaz je već druga priča – zastupnik sam “koverta” metodologije – na početku meseca (ili kada već novac stiže u porodicu) odvojite iznose u “koverte” po kategorijama, a ono što ostane, trošite za operativne (dnevne troškove).

Pri tom, naravno, to ne moraju da budu (i nisu) prave fizičke koverte – to su prosto samo redovi u Google Sheet-u.

Troškove delite u tri grupe prema tipu i periodičnosti potrošnje:

  1. Fiksni mesečni troškovi
  2. Troškovi na duži period (kvartalno, polugodišnje, godišnje…)
  3. Operativa (sve ostalo što nije definisano u prethodne dve stavke)

Fiksni mesečni troškovi

Prvi korak je spisak svih fiksnih mesečnih obaveza. Pri tom ne mislim na fiksni iznos, već na to da će se pojaviti svakog meseca, sa istim ili sličnim iznosom.

Primer kod nas:

  • Vrtić
  • Infostan (komunalije)
  • Struja
  • Fiksni telefon
  • Mobilni telefoni
  • Internet
  • Kablovska (D3i)
  • Mesečna štednja za ne-mesečne troškove *

Troškovi na duži period

Naravno, nisu svi troškovi mesečnog tipa; tu su i sve obaveze koje su ređe frekvencije – godišnje, polugodišnje, kvartalno …

Primer kod nas:

  • Nova godina / Božić
  • Rođendan za klince
  • Godišnjice
  • Sezonska kupovina odeće
  • Letovanje
  • Porez na stan
  • Pretplate / članarine / software
  • Registracija / tehnički / osiguranje za kola

U zavisnosti od iznosa / učestalosti, ova kategorija formira neki iznos koji treba uštedeti mesečno – to je ona “*” od fiksnih mesečnih troškova.

Topla preporuka je da taj izračunati iznos za ne-mesečne iznose držite na posebnom računu (recimo kao što je Telenor štedni račun) ili barem na računu partnera – sama činjenica da nije odmah na raspolaganju već je potrebna (makar i minimalna akcija) će vas naterati da razmislite i odustanete (nadam se 🙂 ) pre nego li posegnete za tim u nenamenske svrhe 🙂

Postupak je, odavde, očigledan:

  • na početku meseca unesete ukupan iznos para na raspolaganju (prihod plus eventualni ostatak od prošlog meseca – zelena polja)
  • izmenite / promenite iznos “fiksnih” nameta – pri tom najviše mislim na dodavanje novih ili brisanje nevažećih – sitne promene u iznosu (za Infostan, telefon i slično) nisu potrebne – u masi će to biti zanemarljivo i obično će se poništiti između raznih kategorija (svetlo crveno)
  • odvojite deo za ne-mesečne troškove (tamno crveno)
  • Markirajte svaki put kada neki od fiksnih troškova “prođe”
  • Svaki ne-mesečni trošak plaćate iz “specijalnog” računa a ne iz operative

Google Sheet ima i malecnu formulu koja daje procenu “Operative” u zavisnosti od dana u mesecu – ovo je korisno da bi pratili potrošnju i reagovali ako je preterana.

Ovaj sistem koristim godinama i izuzetno dobro me služi. Neke od prednosti koje se ne vide odmah:

  • Sama administracija je minimalna – svodi se na markiranje da je neka obaveza plaćena
    • Gledajte da što više tih mesečnih obaveza automatizujete (recimo preko trajnog naloga) – ne gubite vreme na bilo šta što mašina može da odradi za vas
  • Imate keša ako hitno / neplanirano zatreba (“specijalni račun”) – naravno, obavezni ste da rezervu vratite na potreban nivo čim vam dođe priliv
  • Ako dobro planirate, jako su male šanse da padnete u iskušenje podizanja kredita (sem za naravno dve ogromne stavke – kola i stan)
  • Ako je iznos za Operativu premali iz meseca u mesec – ili treba da povećate prihod ili da razmislite o smanjenju neke od potrošnih kategorija

Naravno, sem želje da se uštedi / kontrolišu troškovi, svakako je potrebna i disciplina i to u najmanje prvih 6 meseci – jednom kada vam to pređe u naviku, biće mnogo lakše 🙂

Da ne zaboravim, evo ga Google Sheet.

Kako je deljenje namešteno na “View”, toplo preporučujem da odmah napravite kopiju za sebe:

Sheet - Make a Copy

Sva objašnjenja sam stavio u sam dokument, ali ste vi naravno slobodni da postavite sva pitanja u komentarima 🙂

Srećno vođenje budžeta 🙂

Komentar 1: za početak, OPERATIVU možete staviti kao razliku između celog prihoda i E2 (svih mesečnih rashoda); ako bude ostajalo na kraju meseca, polako smanjujte iznos operative sve dok ne bude tu negde.

Telenor banka

Tehnologija je tu da vam pomogne, uštedi vreme i smanji stres, pogotovo oko svakodnevnih, običnih stvari.

U tome izbor vaše banke može da vam mnogo pomogne ali, pogotovo i kod nas, odmogne – kod banaka koje recimo na klijente gledaju na nužno zlo 😉 koje im doduše daje masne zarade preko kamata i kredita.

Na sreću, tu je konkurencija – bara je i dalje mala (Srbija), sve više je krokodila (banaka) tako da mora da postoji nešto što vas odvaja, bilo za usluge (= manja kamata na kredite) bilo na celokupni pristup klijentu i davanju servisa.

Continue reading Telenor banka

Blog je mrtav, živeo blog! :-)

Da, da, ovaj blog je odavno u zombi stanju – deo materijala je dobrano zastareo, deo materijala i dalje vredi, a tekst nisam napisao godinama … Dobro, godinu dana 🙂

Razloga je mnogo: previše posla, sve manje vremena za prave tehničke teme, sve manje vremena generalno, i pomeranje publike sa blog / rss priče na Facebook (mrzim i ne koristim) / Twitter (kratko i nestalno) platforme.

Takođe, tehnički dug koji je postojao na ovom blogu nije bilo za zanemarivanje – stari (sada stari) sajt su pokretale ni manje ni više no četiri odvojene WordPress instalacije (!!!) – glavni sajt, blog, programi, engleski blog – i pored fenomenalnog ManageWP servisa, održavanje se pretvaralo u noćnu moru.
Continue reading Blog je mrtav, živeo blog! 🙂

Kako dodati StartUp aplikaciju u Windows 8.1

Ako ste uspešno prešli na Windows 8.1 (BTW, odličan operativan sistem), i želite da dodate novu aplikaciju koja će se startovati prilikom logovanja na sistem, koraci su sledeći:

  • Otkucajte [Win] + R (Run)
  • U kućicu unesite shell:startup i pritisnite Enter

Windows 8.1 - dodavanje startuip programa

i pojaviće se uobičajeno Explorer okruženje za Startup folder.

(možete da odete i direktno do foldera u Windows Exploreru:

%appdata%MicrosoftWindowsStart MenuProgramsStartup

ali je ovako garantovana kompatibilnost – Windows 10 je tu iza ćoška 🙂 )

MightyText – SMS svuda


Iako Android ima fenomenalna rešenja za unos teksta na mobilnim uređajima (Swype na primer), iako postoje i telefoni sa zaista velikim ekranima (recimo Samsung Galaxy Note sa 5.3″ ekranom) za (razmaženog) nekog ko mnogo (10+) sati provodi pred monitorom (ili dva) puna hardverska tastatura nema premca – udobnost je prevelika.

Zato se trudim da iznađem rešenja koja mi omogućavaju tu vrstu udobnosti čak i za stvari rezervisane za mobilne telefone, kao što su recimo SMS: upoznajte MightyText – način da vaše SMS-ove nosite svuda sa sobom i primate / odgovarate iz bilo kog browsera.

Ideja je jednostavna: na vaš Android telefon instalirate MightyText aplikaciju, u Chrome browser instalirate dodatak ili prosto odete na https://mightytext.net/app i … gotovo!

Svi vaši SMS-ovi su dostupni u browseru; dok je otvorena stranica / dodatak, svaki novoprimljeni SMS će biti odmah prikazan, a slanje novog SMS-a je jednostavan i udoban zadatak sa desktop računara.

Upozorenje: za razliku od recimo Viber aplikacije (koja ne šalje “prave” SMS-ove), MightyText zaista šalje SMS-ove direktno sa telefona pa ćete ih tako i platiti – MT je praktično produženje SMS servisa a ne zamena za isti.

Primer ekrana:

ENP – Elektronska naplata putarine

Elektronska naplata putarineSlabo reklamirana, ali više nego korisna opcija za sve koji koriste naš auto-put je ENP – Elektronska naplata putarine.

Videli ste svi onaj “ENP” znak na naplatnim rampama? Do pre izvesnog vremena sam i ja smatrao da je to samo reklama a ne validna usluga.

No, put u Grčku me nagnao da ipak probam “novotariju” (koja je tu više od tri godine):

  • Kupio sam tag za 3,500 RSD 2,022 RSD (u Ruzveltovoj, potrebna lična karta i saobraćajna dozvola)
  • Uplatio izvesnu sumu novca (uz popust od 4%)
  • Zalepio nosač na šoferšajbnu
  • i probao…

Rezultat: nikada više ne bih išao na put po Srbiji bez ENP taga; zaboravite na sitninu, a ako su dobro uređene rampe pa imaju i “ENP posvećenu” traku (svetli skroz plavo – ima ih sigurno na ulasku u Beograd i u Nišu) zaboravite na čekanje, već samo lagano prođite kroz rampu 🙂

Pri tom, prilikom dopunjavanja taga, imate i popust:

  • 10.000,00 – 25.000,00 dinara: 4%
  • 25.001,00 – 50.000,00 dinara: 6%
  • 50.001,00 – 100.000,00 dinara: 8%
  • 100.001,00 i više dinara: 10%

Naravno, daleko da je sistem bez mana – prvenstveno, mali broj mesta gde možete da “dopunite” tag; 10-tak u okviru AMSS-a (od toga dve u Beogradu) i jedno u okviru Puteva Srbije (Ljube Čupe 5, Beograd).

Takođe, tag je vezan za registraciju, tako da nema pozajmljivanja prijateljima / rođacima 🙂

U svakom slučaju, preporučujem uslugu, ako vam 3,500 RSD nije mnogo (i koji se mogu “vratiti” kroz popuste na uplate) a vreme i manje nerviranja vam (mnogo) više znači.

BusPlus android aplikacija – pažljivo sa korišćenjem

Android BusPlus aplikacija Hm, gospoda iz BusPlus-a su baš rešila da mi se zamere 🙂 Prvo su me naterali da radim validaciju kartice svaki bogovetni put (iako imam mesečnu povlasticu), onda su pokušali silom da me nauče kako se koriste vrata na autobusima a onda i da prete ukidanjem nerentabilnih linija (“JAVNI” – društveno dobro A NE “PROFITNI”).

Na kraju su počeli da naplaćuju USSD upit preko mobilnog za obaveštenje oko dolaska linija.

Doduše, u isto vreme su objavili i Android BusPlus aplikaciju koja bi te upite trebala da realizuje bez naplate.

Iako nije savršena (zna da se zaglupi i u 5 minuta ubije bateriju), radila je posao. “Radila” jer sam danas dobio obaveštenje o novoj verziji aplikacije. “Obaveštenje” a ne automatsko osvežavanje znači da je aplikacija promenila spisak dozvola koja traži od telefona. Otvorim detalje i ima šta i da vidim:

BusPlus - nova privilegija

Na samom Play @ Google kaže za ovu privilegiju:

ДИРЕКТНО ПОЗИВАЊЕ БРОЈЕВА ТЕЛЕФОНА
Дозвољава апликацији да позива бројеве телефона не тражећи дозволу од вас. Злонамерне апликације на тај начин могу да задуже телефонски рачун упућивањем непланираних позива.

E sad, nije da sam paranoičan, ali sam poslao mail BusPlusu sa zahtevom za razjašnjenje; ako odgovore, okačiću ovde – do tada, uzdržite se od korišćenja aplikacije ili ostanite na staroj verziji – što je sigurno, sigurno je, pogotovo u Srbiji 🙂

UPDATE 29.09.2012 – Dobio sam odgovor, evo ga:

Poštovani gospodine Vesiću,
Postoji besplatan USSD poziv za aktiviranje aplikacije koji se pokreće samo jednom kad se aplikacija instalira prvi put(zamena za prošlu SMS aktivaciju).
Ako neko već ima instaliranu aplikaciju, ovaj poziv se neće nikada izvršiti jer je korisnik već aktivirao aplikaciju putem SMS-a. Nikakvi pozivi neće biti upućivani
Tako da ne treba da brinete.

Sad, ako niste podozrivi, uradite update 🙂 Ja sam nastavio da ih smaram da uklone ovu privilegiju.