Verujem da Srbiji (i nama u njoj) ne treba gora kletva; dovoljno je da pogledate televizor, otvorite novine ili vaš omiljeni internet portal – to je vest dana.
“Neka mu se seme zatre, neka ga sunce nikad ne ogreje, neka ga stigne božja kazna. Tadić je najveći izdajnik. Svakoga će jednog dana kletva da stigne”
Da li iko normalan očekuje da čuje ovakve reči sa nečega što bi trebalo da bude najviše političko telo u jednoj zemlji? Nismo nekakva afrička banana republika, po nekoj geografiji spadamo čak i u Evropu.
Činjenica da je ovo izrekla radikalka ne bi trebalo nosi “opravdanje” za činjenje; radikali jesu sirovi, prizemni i gađaju na najniže nagone; no, ovo ne treba da spreči predsednicu Skupštine da barem pokuša da sačuva mrvicu dostojanstva toj Skupštini.
Ono što me zaista zanima je kom biračkom telu su ovakvi nastupi, maniri i ponašanje na javnoj pozornici namenjeni? Kakvi su to umovi koji odobravaju ovakav primitivizam, koje ne zanima to što važni i bitni zakoni čuče u Skupštini mesecima i godinama već nekakvi “izdajnici” i “junaci”? Da li je moguće da tih 900.000+ radikalskih birača zaista tapšu na ovakve gluposti?
Da li ti ljudi iz prethodnog pasusa, ma koliko verni birači radikalima bili, imaju i trunke brige za budućnost svoje dece, ako ne za budućnost svoje zemlje?
Još jedna “sitnica” je potpuna enigma za mene – da li je moguće da su svi ti radikalski poslanici u procesu borbe za poslaničko parče hleba potpuno izgubili najobičnije poštenje, grižu savesti ili bilo kakav samokorektivni mehanizam koji bi ih zaustavio u nadasve sramnoj opstrukciji jedne institucije?
Znam da su momenti istorije u kojima se nagomilani bes naroda pretvara u (re)akciju tog istog naroda i vrši nagle promene u društvu retki sa stanovništva jedne jedinke; znam da je naš talas tih promena surovo zaustavljen ubistvom premijera Zorana Đinđića; i znam da se van tih naglih promena sve dešava polako, sa puno prepreka, usporavanja, “dva koraka napred jedan korak nazad” stilom; no, da li mora baš ovako sporo i loše?
Zar zaista nema dovoljno pametnih ljudi u svim vodećim strankama koji će, barem za mrvicu, staviti dobrobit ove zemlje ispred svojih šićarskih, sitnih interesa i konačno pokrenuti Srbiju u pravom smeru?
Strepnja mi je dublja od nade da je odgovor: “ne”.

Ponekad se 

Tema večerašnjeg članka je svima vama dobro poznata: e-mail ili e-pošta ili elektronska poruka, odnosno KULTURA pisanja elektronskih poruka.
Izbori su prošli, i rezultati 