Ćirilica svuda … al’ zamalo :-)

Vršljao sam po sajtu Agencije za privatizaciju (Jelena, hvala :-)) Agencije za privredne registre i proveravao da li su neka potencijalna imena rezervisana:

Problemi sa ćirilicom
(kliknite na sliku za veću sliku u novom prozoru)

Prijavljena “greška” me je zbunila i trebalo mi je dobrih 10-tak sekundi da ukapiram šta je “problem” – iako je ceo interfejs urađen u ćirlici (i to dosta čisto i pregledno), iako je ćirilična verzija interfejsa podrazumevana (mada ima i latinična verzija), unos podataka mora da bude na latinici 🙂

Naša posla 🙂

Platne kartice na ‘Pošta/Poštanska štedionica’ način ili ‘dranje po korisniku’

Jedna od udobnosti savremenog života su definitivno platne kartice ili popularno “plastika” (uvek debitne, nikad kreditne! :-)) – i po svim mogućim pokazateljima, jako su se dobro primile u Srbiji.

Prednost korišćenja umesto gotovine je očigledna – umesto gomile novčanica, parče plastike + eventualno PIN i to je to. Ja koristim usluge HVB banke; kako primam platu preko njih, najveći broj plaćanja upravo i radim Vizom HVB banke.

Pri poslednjem plaćanju standardnih računa u pošti (komunalije, struja), Maja nije imala gotovinu, i sasvim normalno (kada je već nalepnica Vise bila na vratima Pošte) račune je platila Vizom.

No, prilikom uobičajenog pregleda stanja računa preko e-bankinga, primetio sam neslaganje za skoro 200 dinara. Letimičan pogled je lako ustanovio gde leži problem:

Dranje po korisniku - plaćanje Vizom u pošti i provizija od 192 din

i da je misteriozni broj tačno 3% od sume date za račune.

Ovo je već zahtevalo akciju: našao sam telefon kontrolora pošte, i posle kraće rasprave, ustanovio dve stvari:

  1. Usluge obrade kartica u Poštama radi Banka Poštanska štedionica
  2. Ako vašu Viza karticu nije izdala PŠ, ZA SVAKO PLAĆANJE TAKVOM KARTICOM U POŠTI ĆE VAM NAPLATITI 3%!

Naravno, ova informacija niti je poznata većini šalterskih radnika, niti je iko to rekao Maji prilikom plaćanja Viza karticom.

Nisam bio lenj, nego sam pokušao da saznam razlog zašto Poštanska štedionica dere sve nas, bez da nas je iko pitao. Krenuo sam od sajta, a zatim preko call centra – (011) 3024 555.

Posle 11 (da, da, jedanaest) okrenutih brojeva (recimo da sam dosta uporan ;)) saznao sam nekoliko stvari:

  • najveći broj službenika u PŠ ne razlikuje ATM (automate za podizanje gotovine karticom – gde se obično plaća provizija ako su od druge banke) i POS (Point-of-Sale) automate po prodavnicama (gde provizije nema)
  • na moje pitanje “a da li vi plaćate 3% svaki put kada kupite hleb karticom u Maxi-ju” najčešći odgovori su: “ne kupujem hleb karticom” ili brže-bolje davanje drugog broja za zvanje, posle neumitne pauze
  • najčešći savet je bio “zovite Vašu banku, oni su Vam to naplatili”; bilo je bezuspešno objašnjavati da jeste meni moja banka uzela pare, ali da ih je dala Poštanskoj štedionici 😐
  • Pominjanje tarifa na sajtu PŠ-a ih je bacalo u još gori bedak, jer nisu znali ko je za sajt odgovoran… mada to ja nisam ni tražio 🙂
  • Vrhunac događaja je kada mi je iznervirana službenica (iznervirana jer nije znala šta da odgovori) spustila slušalicu (?!) – ali to neće samo na tome ostati (da li sam rekao da sam jaaako uporan? ;-))

U jednom trenutku sam ipak odustao jer se na 12-om i 13-om broju 😉 niko nije javio (a Maja me mrko gledala jer smo kasnili u grad ;-)) pa priča (možda) nije završena – u svakom slučaju, izbegavajte bilo kakva plaćanja “stranim” (ne-PŠ) platnim karticama u Pošti, čisto da se ne iznenadite.

Update 24.01.2007 – dobio sam pismeni odgovor Komisije za postupanje po prigovorima klijenata; umesto bilo kakvog odgovora na pravi prigovor (o bezobrazluku i neprofesionalnosti službenika) dobio sam odgovor o neosnovanosti zahteva povraćaja novca uzetih za Viza proviziju (koji nikada nije ni tražen u prigovoru) ?!?! Pomislio sam da se promenom strukture vlasništva Banke nešto promenilo, ali avaj – ostale su stare dobre soc-realističke komisije i “klijent je uvek u krivu, mi i naši službenici smo nedodirljivi”. Preporuka: birajte drugu Banku, ako je ovo Vaša.

Update II 24.01.2007 – Povlačim update odozgo – sada sam dobio poziv od same Predsednice Komisije uz sva uveravanja da će učiniti sve što je u njihovoj moći da unaprede njihovo poslovanje i komunikaciju sa korisnicima. Poštanska štedionica je porasla u mojim očima, i to dosta. Ima nade.

Silovanje po pismu

Silovanje po pismuSve više i više primećujem oko sebe (dopisujem se sa njima, dobijam komentare koje ne objavljujem) porast nekakvog ostrašćenog ћириличног pokreta, čiji pripadnici kao svoj životni cilj imaju nametanje ćirilice svima oko sebe (o Ustavu koji je latinicu izbrisao i nesnosnom DSS-u ne želim ni da govorim – ipak idu praznici i ne treba ih kvariti).

Obično to sve ignorišem, fino otpišem i idem dalje.

No, privatno pismo (PISANO LATINICOM) koje sam dobio je prevršilo “ignoriši meru” i morao sam da uradim nešto. Evo tog pisma delom ovde:

Naslov: Diskriminacija na ES-u!

Poštovani,

Kako nije ispoštovan zahtev da se poseticioma javno prikažu, izraženi lični politički diskrminiatorski stavovi vlasnika “EliteSecurity” sajta Gojka Vujovica, većeg dela administratorskog kruga i jednog broja moderatora, koji kreiraju pravila i odnos prema posetiocima ES-a, u skoroj diskusiji o omogućavanju korišćenja ćirilice na sajtu, ovim putem pokušavam da Vam ukažem na vid diskriminacije i šikaniranje srpskih posetilaca, koje relativno dugo traje ali koje do sada nije iskazano tako otvoreno.

“Vid diskriminacije i šikaniranje srpskih posetilaca” se odnosi na odluku VLASNIKA sajta da na sajtu ne uvede podršku za ćirilicu. Odnosno, da zanemari tako glasne zahteve pobornike ćirilice da sve što je srpsko na ćirilici mora biti. Još jednom, “diskriminacijom” smatraju ne zabranu nečega što već postoji već to što neko na svom sajtu ej! neće da uvede jer se njima baš hoće 😐

Sve dok nas postoji stari dobri titovski običaj “javno je, znači naše je” i dok se ne shvati da se demokratski proces ne odnosi na privatno vlasništvo, teško da će (nam) biti bolje.


Naime, predloženo je da se uvede mogućnost pisanja i čitanja poruka na ćirilici, koji nikako ne bi bio nametnut ostalim članovima koji ne bi zeleli da čitaju na ćirilicnom pismu, štaviše takvi članovi bi za postojanje ćirilične verzije znali samo po jednoj jedinoj reči u nekom od uglova početne stranice – “ćirilica”. Takođe implementaciju tog predloga su vec bili prihvatili da realizuju, nekoliko clana, koja ne samo da sa tehnicke strane ne bi dodatno opteretila ES sistem, vec bi ga čak učinila i efikasnijim.

Uh, dobro je, za trenutak sam se pobojao da mi mi neko nametnuo ćirilicu na ES-u 😐

Nije važno KAKO se nešto piše no ŠTA je napisano – ako imaš nešto pametno da kažeš, ako će to povećati kvalitet (diskusije, sajta, kućnog saveta, ulice, grada, zemlje) potpuno je nebitno na kom si to pismu rekao. Ja čitam ćirilicu, latinicu, engleski i nikada ne razmišljam KOJIM pismom je napisano već ŠTA je napisano – ljude karakteriše KVALITET a ne PISMO.

Predlog je međutim odbijen. Razlozi nisu tehničke prirode, vec lični politički i nacionalno diskrimintorski prema srpskim posetiocima ES sajta. Mada su se i neki administratori načelno složili oko ideje, neki nisu imali volje a drugi kako sami kazu, energije da ubeđuju vlasnika ES-a da pristane na to, iako, podsećam još jednom, za korisnike koji ne bi želeli da vide ćirilicu bilo zato što je ne vole ili je ne znaju (npr. posetioci iz drugih država) ne bi verovatno ni znali za njeno postojanje.

Iz svega što ja znam, razlozi su lični; prosto lični. Sva ova “nacionalna diskriminacija” (dokle više o ugroženim Srbima, zaverama i boju na Kosovu? Dokle?) je potpuna glupost – zar je moguće da neko ne vidi vrlo praktičan razlog: svi oni koji nemaju podršku za ćirilicu ne bi videli sadržaj pisan na ćirilici i time bi se praktično smanjila vrednost sajta?


Još jednom, ako Vas se sve ovo lično ne tiče, primite moje iskreno izvinjenje sto ste do ovde čitali. U suprotnom, predlažem Vam da razmotrite sledece ne samo alternativne vec i po mnogim sadržajima i odnosu prema posetiocima kvalitetnije forume od ovog, jer kako izgleda ovaj forum je na žalost, usled mešanja ličnog političkog stava “rukovodstva” sa računarstvom, izgubio svoju izvornu funkciju:

Svoje forume i sajtove koje posećujem biram sam, hvala. “Lični politički stav” pre ima sve veze sa ovakvim pismom a ne sa legitimnom odlukom vlasnika sajta šta će raditi sa svojim sajtom – IT forum je prvenstveno mesto za razmenu znanja i informacija.

Meni je ćirilica manje čitljiva i manje pregledna na ekranu – no, opet, to je stvar ukusa i ne treba ga naturati drugima. Ako može na ćirilici, a vama to baš znači, super, pišite na ćirilici. Ako ne može, da li zbog toga treba pokrenuti krstaški ili Kosovski boj? Da li računarska informacija drugačije zvuči i znači na ćirilici? Zar nije vreme da naučimo da su kvalitet i rezultati našeg rada ono što je važno, a ne kako to zapisujemo?

A za sve ćiriličare – ako toliko volite pismo da sve drugo pretpostavljte tome, zašto ne otvorite forum na ćirilici, pokrenete teme i dokažete da ćirilica jeste pretpostavka kvaliteta? Evo, poklanjam domen po izboru pa ću čak i hostovati ceo sajt – vi se samo pobrinite za publiku i kvalitetan sadržaj.

(za sve brižnike koji bi da kritikuju objavljivanje privatnog pisma: bio sam obziran pa nisam objavio autora a sva pisma koja dobijem smatram mojima i mogu da sa njima radim шта год хоћу).

(za sve ostale – svečano obećavam da ću na ovom članku objaviti sve komentare, bez ikakve cenzure, ma koliko neprimereni bili)

Lepota jednostavnosti

Laws of Simplicity

Kako sam stariji (ili je možda lepše reći “iskusniji” ;-)) sve više princip i ideal jednostavnosti prepoznajem kao svoj lajt-motiv ili ideju vodilju – u svom radnom okruženju (bilo na poslu, bilo kod kuće), u svojim radovima (programima, web sajtovima), u odnosima sa kolegama, prijateljima i rođacima.

Pri tom ovo nikako ne treba mešati sa pojmovima “prosto” ili “nešto nedostaje”. Jednostavnost znači postizanje cilja kroz minimalan broj (koraka / akcija / kontrola na formi / odlazaka u prodavnicu) i uživanje u postignutom.

Usvajanje ovog principa nije jednostavno :-), pogotovo u programerskom esnafu. Komplikovanost rešenja je obrnuto proporcionalna godinama iskustva – setite se vaših prvih programa sa kojima ste hteli da zadivite potencijalne (i najčešće samo potencijalne) mušterije 🙂

Dostizanje ideala jednostavnosti nikako nije pasivan proces – to je aktivno ulaganje energije u posmatranje, rad na sebi, svojim programima i svojim vezama. Sam rezultat je vredan toga: efikasne i elegantne aplikacije, situacije kojima je načešće oduzeta surovost komplikovanosti, pritvornosti i lažima.

Odlična knjiga na tu temu je “Deset zakona jednostavnosti” a same zakone i delove iz knjige možete pročitati na blogu autora:

http://lawsofsimplicity.com/

Evo nekoliko prvih zakona (gledajte ih u svetlu tehnologije, ne sociologije :)):

  1. Uprosti (Reduce) – najjednostavniji način dostizanja jednostavnosti je kroz uprošćavanje
  2. Uredi (Organize) – sredi komplikovane sisteme
  3. Vreme (Time) – ušteda vremena stvara osećaj jednostavnosti
  4. Učenje (Learn) – znanje čini sve jednostavnijim

Ponešto imate i na Wikipediji: KISS (Keep It Simple, Stupid) principle kao i Simplicity.

Humanost.Org – dajte svoj doprinos! (SMS-om)

Humanost.Org Znate za sajt Humanost.Org? Ne? Pravac tamo – svaki doprinos se računa – bilo baner na Vašem sajtu, bilo širenje vesti, a pogotovo Vaš novčani doprinost – ima toliko ljudi kojima Vaše malo njima znači jako puno.

Sada je još lakše (ako ste na 064/065) mreži:

Pošaljite SMS na broj 6233:

ECA humanost
(cena SMS-a je 50 dinara + PDV)

ECB humanost
(cena SMS-a je 100 dinara + PDV)

ECC humanost
(cena SMS-a je 150 dinara + PDV)

ECD humanost
(cena SMS-a je 200 dinara + PDV)

ECE humanost
(cena SMS-a je 300 dinara + PDV)

Bele i žute strane Telekoma (telefonski imenici)

Nema većeg smaranja od zvanja 988 servisa – em je stalno zauzeto, em komunikacija sa operaterima može da se pokaže kao problematična 😉

Od kada je (davno, davno) Telekom stavio oba telefonska imenika (i fizička i pravna lica) na web, kao pravi ovisnik o Mreži više nisam okrenuo ovaj broj.

No, od čuvenog Na dlanu redizajna Telekom sajta, stvari su postale malko komplikovanije 😐

“Stare” strane za fizička lica su sada postale Bele strane: http://www.belestrane.nadlanu.com/site/ i funkcionalnost je manje-više ostala ista:

Telekom - Bele strane

Možete da tražite po raznim kriterijumima i što je meni bilo važno, možete da preko broja telefona saznate sve druge informacije – najčešće adresu.

No, nove strane za pravna lica su postale Žute strane: http://www.zutestrane.nadlanu.com/site/

Telekom - Žute strane

Po opisu same strane/forme, izgledalo mi je da je tako korisna funkcionalnost kao što je pretraga po broju jednostavno izgubljena 🙁 u korist drugih pretraga (po delatnosti, imenu).

No, nije mi bilo teško, pa sam otišao na “Kontaktirajte nas” stranicu i bez puno nade se požalio zbog ovoga. Na moje zaista veliko iznenađenje (nisam očekivao tako nešto od Telekoma – brz i koristan odgovor), koliko sutra sam dobio uredan odgovor u mail, sa sve detaljima kako ovu formu možete iskoristiti za pretragu po telefonu:

  • U prvo polje unosite pun broj telefona, bez ikakvih razmaka ili drugih znakova
  • U drugo polje unosite pozivni broj grada za koji radite pretragu

i voilla – stara pretraga je tu 🙂

Nove skraćenice – RS i SRB

Nove ISO skraćenice - RS i SRB

Cela priča i cela papazjanija oko novih ISO kodova za Srbiju je konačno završena.

U novom izveštaju ISO organizacije dobili smo:

Alpha-2 code (4): RS
Alpha-3 code (4): SRB

Time je stavljena tačka na blago rečeno nebulozno saopštenje Ministarstva spoljnih poslova kojim se tražilo da oznaka za Srbiju bude SS 😐

U istom saopštenju, naši susedi, Crna Gora, su dobili:

Alpha-2 code (4): ME
Alpha-3 code (4): MNE

B92 – kraj jedne epohe?

Iako naslov zvuči malo apokaliptično, ne radi se ni o čemu (posebno) strašnom.

Ovo je samo članak / tužbalica na temu jedine televizije koja je do skora zavređivala trošenje dela ono malo mog slobodnog vremena ispred magične kutije TV-a.

B92 - Komercijala pre svega

B92 ima posebno mesto u mom medijskom prostoru – od radija koga praktično slušam od samog nastanka, preko web sajta pa sve do televizije: oštra, odsečna, uvek sveža i nikad ulizivačka… Forumi na sajtu kao i komentari vesti su bili mesto gde se slobodno i necenzurisano moglo izneti mišljenje, kritika, drugačije viđenje od “zvanične” politike B92 kuće.

Do sada.

Promena modela finansiranja (fin način da kažem: ukidanje nekomercijalnih izvora prihoda kao što su donacije) je očigledno dovela do oštrog zaokreta odnosno teške komercijalizacije same televizije.

Meridijan 92 … pardon, B92 je do te mere zatrpan blokovima reklama da se neretko dešava da zaboravim šta sam gledao kada reklami dođe kraj; ne znam šta piše u novom zakonu o radio-difuziji, ali ako su onakvi Pinkoliki blokovi reklama dozvoljeni, mogu slobodno taj zakon da stave tamo gde … da zavrljače u kantu.

Forumi su teško cenzurisani kao i komentari – probajte da ostavite komentar u suprotnosti sa glavnim tokom na B92 – mislite da će biti objavljen?

Čak i omiljeno Dizanje @ Radio B92 sve više beskrajni monolog/dijalog voditelja sa tek ponekom pesmom umesto vrcave i žive emisije, sa motivom da vas probudi, razdrma i donese prvi jutarnji osmeh na lice.

I kao vrhunac: “Veliki brat” – znam ja da treba smisliti biznis plan koji će plaćati plate, bonuse i sve to – ali da li je moralo kroz ovakve pre svega degradirajuće emisije? Baš me briga da li će me neko smatrati elitistom, čistuncem, (dodati po želji: ________) ali takvoj emisiji koja vapi za Pinkom nije mesto na TV B92. A ako jeste, onda meni nije mesto u klubu gledalaca te televizije.

Sreća te je History Channel (još uvek) bez reklama …

(slika preuzeta sa sajta http://be92.mojblog.co.yu i nadam se da ne zameraju 🙂 Svratite i do ovog sajta na gornju temu …)

Update: nekako se Dinketov članak baš uklapa pa stavljam link do njega – http://www.dinke.net/blog/2006/09/27/mali-batica/sr/

Sve o blogovanju na jednom mestu

Potaknut gomilom pošte koju dobijam na tu temu (“A šta je blog?”, “Kako se koristi?”, “Zašto je različit od obične web stranice”) odvojio sam malo (ili malo više :-)) vremena da što detaljnije objasnim problematiku blogova, čitanja blogova iz RSS Bandita, kreiranja sopstvenog bloga.

Adresa je: http://www.vesic.org/za-pocetnike/sve-o-blogu/

Svaki vaš predlog kako proširiti / srediti / šta nije jasno biće vrlo rado prihvaćen.

Slep kod očiju? (besplatne studije za crnogorce)

Vlada Srbije - naša nesreća

Poznato je da je naša Vlada (što li pišem V veliko?) autistična (Koštunica), fašistička (radikali), nesposobna, troma i ono što je najsigurnije: ne radi za dobrobit Srbije. I pored svega navedenog, nikako nisam uspeo da razlučim koji od navedenih faktora je uticao na donošenje tako besmislene i štetne odluke kao što je odluka o tome da se crnogorski studenti kod nas školuju besplatno (zvanična vest)??

Izjava ministra Lončara:

“Vlada je vrlo pažljivo razmotrila osetljiva pitanja studenata i državljana Crne Gore. Već više od jednog veka postoji tradicija da se studenti iz Crne Gore školuju u Srbiji, i iz te tradicije postoje samo pozitivni rezultati. Rukovodeći se time, Vlada je donela zaključak da studenti i državljani Crne Gore u Srbiji imaju ista prava kao i državljani Srbije”

je samo šamar u lice Srbiji – pozitivni rezultati? Plaćanje školovanja i smeštaja za oko 10.000 crnogorskih studenata iz budžeta Srbije u koji svako od zaposlenih iz Srbije uplaćuje od svoje plate a ni dinara ne dolazi iz Crne Gore su pozitivni rezultati?

Zašto jednom ne počnemo da se ponašamo kao sav normalan svet, kao normalna država i odvajamo emocionalno (ovo je subjektivno ljudski) od ekonomskog (ovo je pitanje od suštinskog značaja za jednu državu)?

Šta je bilo sa izjavom ministra Vuksanovića da će crnogorski studenti postati stranci otcepljenjem? Ništa.

Zašto bi ova država (koja nije ni bogata, ni preuspešna, niti ima ikakvih ekonomskih viškova) plaćala školovanje stranim državljanima? Argumenti tipa: “60% crnogoraca se izjašnjavaju kao Srbi” nemaju nikakvu težinu; ta država je izglasala nezavisnost i izašla iz zajednice sa nama; red je onda da se prema državljanima te države ponašamo (opet u državnom, ekonomskom smislu) kako i dolikuje: kao prema strancima. To ne znači da treba da uvedemo vize, ili ne znam šta ne; ako nas ne udara po džepu i koristi obema stranama, što da ne. Ali nemojte ljudi više samo po nama, šarajte malo.

Što se samih studenata tiče, nemam ništa protiv da uvedemo reciprocitet – za svakog srpskog studenta u Crnoj gori, jedan crnogorski u Srbiji – tako bi se i do 5 crnogorskih studenata besplatno školovalo ovde 😉