Aranđelovac, branitelj srpstva … za malo

Peščanik i AranđelovacIako već dobar broj godina ne živim u Aranđelovcu, trudim se, koliko mi slobodno vreme dozvoljava, da pratim dešavanja u mom rodnom gradu.

Utisak koji nosim poslednjih godina iz (relativno redovnih) poseta da je Aranđelovac zapao u svojevrsnu letargiju, da se u gradu malo šta dešava dobro (iako ima i lepih primera) i da se radikalska vlast trudi da uguši bilo šta progresivno, dobro, pozitivno, bilo šta što odvlači ljude od srbofobije i nacionalizma kao glavne ideje koja treba narod da drži na uzdi.

Događaji od ponedeljka (19.11.2007) daju svo pravo takvom utisku; prvo sa raznih strana proneta vest (tetka, hvala 🙂 ) a onda i na B92 sajtu, bruka koja će se teško opravdati bilo čime, no zatucanošću i zaslepljenošću budala i idiota, sa posebnim osvrtom na direktorku lokalne televizije “Šumadija”, Natašu Živanović.

Tribina “Peščanika” je otkazana iz “bezbednosnih razloga”, fin način da se kaže da se odustalo od rulje koja meša srpstvo i veru, koja meša kulturno nasleđe sa načinom života i sa vrednostima koje svaki normalan čovek treba da zastupa.

Da li treba još nešto da se se desi da bi se ljudi probudili, da bi na sledećim lokalnim izborima umesto pola metra asfaltiranog puta i radikala izabrali “Mermer i zvuke”, kulturu, dostojanstvo, pristojan život sa poštovanjem bližnjeg? Nadam se da je ovo dovoljno, i da će na sledećim izborima dobro poznate njuške biti zamenjene pošteni(ji)m, pristojni(ji)m i poštovanja dostojnim odbornicima.

Ovo ne važi samo za Aranđelovac, važi za celu Srbiju; kao da se sve zaboravilo; kao da su “stari” načini i delanja ponovo dobili sav legitimitet, kao da su devedesete nešto što se drugima desilo. Aman, trgnite se više iz letargije, okrenite se oko sebe i pažljivo promislite šta želite od života u ovoj zemlji.

Google Srbija

Google SrbijaIako naslov zvuči dosta “teško” i bombastično, i može da znači svašta 🙂 ovo je samo beleška da je Srbija konačno na Google mapi sveta. Ako odete na zvaničnu Google stranu, http://www.google.com/, biće vam ponuđeno da odete na Google Serbia tj. na http://www.google.co.yu/

Sem ponosa 😉 što smo tu, i očigledno prevedene stranice na ćirilicu, opcije koje su interesantne su pretraga stranica na srpskom kao i pretraga stranica na srpskim serverima – ne znam koji algoritam koriste, ali se Vesic.Org nalazi među ovim stranicama, iako se hostuje kod Dreamhost-a, i na .org domenu je; u samom zaglavlju upita se vidi: meta=cr=countryYU (što dobro prija nama jugonostalgičarima 🙂 )

U svakom slučaju, dobra vest za virtuelni prostor Srbije.

Lansirane Karike.com

Karike.ComFenomen on-line socijalnih mreža (počev od giganta MySpace.Com sa preko 100 miliona registrovanih korisnika, pa preko FaceBook.Com konkurenta a zatim i ostalih) nije zaobišao ni našu malu zemlju.

Lansirane su Karike.Com – naša verzija vrlo popularnog estonskog sajta Rate.ee.

Na raspolaganju su vam postavljanje svojih fotki, ocenjivanje fotki drugih korisnika, pisanje blogova, pravljenje klubova, popunjavanje i kreiranje testova, čitanje relevantnih vesti sa različitih izvora na jednom mestu, igranje online igrica…

Za sve to dobićete ni manje ni više virtuelne pare 🙂 ili SOL-ove – glavno sredstvo nagrađivanja vaše aktivnosti na sajtu. Opet, za SOL-ove možete kupiti razne pogodnosti koje će vam povećati popularnost ili omogućiti da se razmašete i stvorite svoju malu (ili možda veliku) mrežu prijatelja i poznanika na Karike.Com sajtu.

Prvi korak u celoj priči je naravno (besplatna) registracija – zato, navalite i pridružite se ostalim karikama 🙂

Zašto su talentovani ljudi tako zauzeti …

Još jedan potpuni biser Skota Adamsa i Dilberta – prosto boli 🙂 koliko je istinito:

Dilbert - Zašto su talentovani ljudi tako zauzeti

Prevod:

Dilbert: Zašto izgleda da najveći broj odluka na mom poslu donose pijani lemuri?

Radnik: Odluke donose ljudi koji imaju slobodnog vremena, ne ljudi koji imaju talenta.

Dilbert: Zašto su onda talentovani ljudi tako zauzeti?
Radnik: Ispravljaju greške koje naprave ljudi koji imaju slobodnog vremena.

Boli 🙂

Transformersi – film za ne-gledanje

Transformersi - jedan loš filmIako u kategoriji “Uživanje” stavljam stvarno dobre stvari koje će vam popraviti raspoloženje, koje će ulepšati tmuran i težak dan, sada pravim izuzetak: ovo je upozorenje _šta_ ne treba gledati.

Izbor Transformersa kao filma za nedeljno veče vođen je tehnologijom 🙂 a ne preporukama za gledanje (mada ovaj film ima začuđujuće visoku ocenu od 7.7 na Imdb sajtu). Naime, trenutno sam poslovno u Londonu i to je bila prava prilika probati Imax bioskop – ili, kako ga reklamiraju, “najveće platno na Ostrvu”. Uživanje u ovom bioskopu je zaista izuzetno – fenomenalan zvuk (ni nalik dranju zvučnika u Tuckwood-u) ogromno, ali zaista ogromno platno – nešto što zaista treba probati.

Na žalost, u nekoliko slobodnih sati koje sam imao na raspolaganju, jedino su Transformersi mogli da dođu u obzir. Sad, znao sam da je to po stripu, znao sam otprilike i priču ali je Imdb ocena govorila u prilog da ima nade. Ne baš – film je predug (sam film je 144 minuta – dodajte na to reklame i najave i odoše 3 sata u nepovrat), spor, priča je očajna. Roboti nit’ izgledaju strašno nit’ su preterano pametni; gomila scena je naivna, sam kraj patetičan (po mom mišljenju, ide rame uz rame sa “Danom nezavisnosti”). Dobar deo akcionih scena je prebrz, tako da samo razaznajete dobre i loše kroz mrlju na platu.

Sve u svemu, za tri sata dobra knjiga će vas daleko više zabaviti; ako niste gledali film, nemojte; ako jeste, osećam vašu bol 🙂

Internet Explorer 7 za sve

Internet Explorer 7 za sveMicrosoft je uradio pravi potez – ponudio je Internet Explorer 7 svima – bez obzira da li imate legalni Windows operativni sistem ili ne (do sada ste mogli da ga koristite samo ako imate valjanu kopiju Windowsa).

Iako ja više volim Firefox, ovo je dobra odluka – IE6 je zastareo, pun rupa. IE7 donosi moderniji način da surfujete i da do informacije sa Mreže dođete na lakši, udobniji i sigurniji način.

Prošetajte se do Windows Update sajta i skinite vašu kopiju; ako više volite da skinete sami arhivu, evo linka za Windows XP SP2:

http://www.microsoft.com/downloads/details.aspx?FamilyId=9AE91EBE-3385-447C-8A30-081805B2F90B

(15 Mb)

Kurir – mulj u moru novina

Kurir - mulj u moru novinaNovine, kao i svi javni mediji, tačno biraju svoju publiku; teško da e-Magazin ima iste čitaoce kao i Svet. Takođe, teško da su “vesti” uvek vesti – pravovremena informacija/komentar na informaciju koji će čitaocu preneti/obogatiti njegov fond znanja – neke “vesti” imaju daleko veću prođu, pa shodno tome i prodaju novina.

Novina kao što su Press i Kurir bilo je i biće; prosto jer je publika tu, traži jevtinu i kratkotrajnu zabavu. No, nekako sam smatrao da čak i takve novine imaju minimum profesionalnog dostojanstva, odnosno crtu ispod koje nisu spremi da padnu. Pogrešio sam, barem za Kurir.

Neko/neka potpisan kao I. Đukić je objavio tekst o Mirjani Karanović, jednoj od naših najvećih glumica; tekst koji je (da oproste čitaoci ovog bloga) gadan, zlonameran, nacionalistički i pre svega glup. Čak i sveopravdavajući izraz “pa mora i taj/ta I. Đukić ‘leba da jede” ovde ne stoji – sigurno postoji nekakav drugi posao, koji bi dao isto para kao i posao u takvoj novini kao što je Kurir; uz to, taj drugi posao sigurno ne zahteva spuštanje ispod svih civilizacijskih minimuma i blaćenje osobe samo zato što je poznata i što će šlajfna od 1/8 strane doneti kratkotrajnu “slavu” nazovi piscu.

Shvatam potrebu tržišta za žutom i žućom štampom; shvatam neophodnost postojanja novina koju ovu potrebu hrane; ne shvatam da ne postoji državna, društvena (socijalna) i na kraju auto-cenzura od ovakvog bolesnog govora mržnje, od ovakvog niskog i prljavog načina skretanja pažnje blateći ljude koji su za ovu zemlju učinili mnogo, mnogo više od bilo kakvih novina.

Ne kupujte Kurir. I svima okolo takođe recite isto. Možda pomogne – odmoći sigurno neće.

Lulu.com – rerna za vaše reči

Lulu.Com - besplatan izdavač za vasImate onaj svrab u prstima, želju da gomile urednih reči složite u rečenice, pasuse, stranice … u pravu knjigu? Tih 200 i kusur članaka na blogu, tih 3,000 i kusur komentara na vama srodnim blogovima prosto nisu dovoljne, želite otelotvorenje misli u pravu knjigu na papiru, onu koju možete držati i čitati i na mestima gde nema struje, LCD monitora, i kada vam nestane baterija u mobilnom telefonu?

No, koliko je pisanje čisto uživanje, ostale aktivnosti i nisu baš: naći izdavača, izboriti se sa uslovima prodaje (i do 4% ej! ČETIRI POSTO od cene knjige ide vama), predvideti minimum tiraža (1, 10, 1000?) … i sve to u Srbiji (kao da ono prethodno nije dosta). Već odustajete, gušite svrab u prstima, i čekate da nagon za pisanjem prođe … Ili odete na Lulu.com 🙂

Lulu.com je izdavač na zahtev (print on demand) – sve ono što pravim skribomanima zaista treba 🙂 Postupak je otprilike:

  • Napišete knjigu
  • Prijavite se na Lulu.com
  • Uploadujete knjigu
  • Odaberete povez i tip štampe (crno-belo / boja)
  • Odlučite se za zaradu po primerku
  • Čekate da vaša knjiga postane bestseler 🙂

Prosto, ne? 🙂

Lulu.com ne štampa samo knjige; tu su i foto-albumi, CD i DVD diskovi, pa čak i kalendari.

Formiranje cene

Iako na samom sajtu piše da je sve “besplatno”, to baš i nije pravi izraz – pravi izraz je da vi ništa ne plaćate, već krajnji kupac.

Struktura cene je: Troškovi štampanja + Vaša zarada + 25% od vaše zarade (Lulu procenat)

Recimo, za standardnu knjigu, 6″ x 9″ (15.24cm x 22.86cm), 120 strana crno/belo, troškovi štampe su: Povezivanje: 4.53$, štampa: (120 x 0.02$) 2.4$ = 6.93 $

Ako se odlučite za zaradu od 5$ po primerku, finalna cena knjige je:

13.18$ = 6.93$ + 5$ (Vaša zarada) + 1.25$ (Lulu zarada)

Distribucija

Vaših delo ruku može doći do publike na više načina:

  1. Direktno (download), bez štampe – nema troškova štampanja i cena je samo zbir vaše i Lulu zarade (u gornjem primeru: 6.25$)
  2. Štampa na zahtev – već opisana. Kupac dobija knjigu za cenu koju ste postavili
  3. Puna distribucija (na veliko) – ako ste ozbiljan igrač, možete kupiti jedan od dva distributivna servisa; ukratko, za 99.95$ vaša knjiga dobija ISBN broj, formirate velikoprodajnu cenu i za 4 – 6 nedelja se pojavljuje na velikim on-line sajtovima, uključujući Amazon i Barnes & Noble

Poreske začkoljice

Pre nego li dobijete debeli ček 😉 pročitajte malo sekcije na Lulu sajtu koje se tiču oporezivanja. Naime, ako niste stanovnik SAD, postoji nekoliko opcija oko toga kako će vaša zarada biti oporezovana (“royalty withholding rate”):

1. Niste preduzeli nikakve akcije

Procenat koji će se zadržati je ni manje ni više no 30% – za izmirenje poreza u SAD.

2. Obezbedili ste Individual Taxpayer Identification Number (ITIN)

U tom slučaju treba da popunite i dostavite Lulu.Com sajtu W-8BEN formular. To će vam omogućiti povraćaj dela od onih 30% – u zavisnosti kakve ugovore je Srbija sklopila sa SAD oko dvostrukog oporezivanja.

(predlažem da zaračunate gornjih 30% u cenu i izbegnete silne komplikacije 🙂 )

A konkurencija?

I sam veliki Amazon je krenuo u vode izdavaštva na zahtev: http://www.createspace.com/ – takođe nema troškova registracije, nema minimuma potrebnog za štampu, sva su prava i dalje vaša – no, nisam stigao da se detaljnije bavim.

U svakom slučaju, šta god da odaberete, srećno štampanje 🙂 (i ostavite link u komentarima kada objavite vaš best-seller).

Telenor/Promonte – „Opustite se“ – manje će da boli (posle)

Telenor - Promonte: bezobrazne cene roaming uslugaProsto je neverovatno kako se strane ili „strane“ kompanije kod nas vrlo, vrlo brzo priviknu na ovdašnji način rada (da li je do vazduha ili do toga što je većina menadžera ove gore list, ne bih znao) i politku OKKMaiPT („Oderi korisnika koliko možeš a i preko toga“).

Telenor nije nikakav izuzetak – čak se uklopio vrlo dobro u gornji poslovni model, i to za kratko vreme. Znate za njihovu kampanju koja je u toku:

„Opustite se – nema roaminga na telefonske pozive u Crnoj Gori“ ?

E, sada priča sledi – istinita, sveža, bez laži i prevare.

Moj prijatelj, inače verni korisnik Mobtel/Telenor mreže preko 10 godina, odlazi povremeno na more u Crnu Goru. Kako mu je posao direktno vezan za korišćenje laptopa/maila/telefona, koristio je GPRS usluge. Ove godine, poveden gornjom reklamnom kampanjom Telenora da nema roaminga u CG je propustio da uzme lokalnu karticu i broj u CG. Ipak je proveravao redovno stanje svoje potrošnje, ali je usluga *311# (koja bi trebala, ali izgleda samo trebala da daje stanje trenutnog zaduženja) davala uobičajene (i potpuno netačne) podatke i nije davala nagoveštaj hororu koji dolazi.

Vratio se sa odmora, ne sumnjajući ništa; nakon desetak dana, jedne subote u 12:30h ga je iznenadila SMS poruka sledeće sadržine:

“Postovani, na osnovu prekoracenja limita potrebno je uplatiti _veoma_mnogo_ din do (ovde je bio isti dan kada je primio poruku) u 20h. Za dodatne informacije 011/3013252 i 011/3013253.“

Ostavljen mu je rok od manje od 8 sati i to u subotu popodne da izmiri navodni dug od _veoma_mnogo_ din ili da mu broj bude isključen!? Praktično ucena jer mu telefon neprekidno treba zbog posla (mada i pristojni ucenjivači ostave barem 24h kao rok).

Nakon toga je nebrojeno puta pokušao da dobije navedene brojeve telefona i da sazna o čemu se radi i zašto je račun toliki, ali bezuspešno. Brojevi su bili neprekidno zauzeti – možda kao pokazatelj koliko se njih zaista opustilo u Crnoj Gori. Što je još važnije, nije bilo mogućnosti za proveru i reklamaciju.

Pozvao je Call Centar na broj 9863, čekao nekoliko puta po 2-3 minuta da dobije operatera koji mu je ponovo potvrdio ono što je pisalo u SMS poruci i savetovao da uplati iznos. Čak mu je rekao da Telenor to radi da bi ga, kao korisnika, zaštitio od moguće zloupotrebe telefona (krađe) – ajde, jasno je da nas Telenor štiti kada nas obaveštava da smo napravili preveliki račun – ako to učini na vreme, a ne nakon 10 dana, ali avaj… kako nas to štiti kad nam daje manje od 8 sati da taj dug izmirimo bez mogućnosti reklamacije? (sve se to desava u subotu popodne). Prijatelj je uzeo listing tj. specifikaciju i sad pokušava da otkrije kako su ga nasankali. Neke stvari je otkrio, ali kasno.

Na dotičnoj specifikaciji poziva koju je izdao Telenor, za GPRS stoji samo vreme trajanja ali ne i količina podataka – a GPRS se tarifira isključivo po količini prenetih podataka, a ne po trajanju sesije. Na pitanje operateru zašto je to tako i kako da po toj specifikaciji uopšte proveri račun, dobio je samo potpuno opštu priču tipa: možete se obratiti na naše korisničke servise ili reklamirati račun i bla bla bla.

Prijatelj je pozvao i ProMonte službu za korisnike koji su rekli da oni nemaju ništa sa gornjom pričom i da se treba obratiti svom operateru Telenoru. Nekako i logično, što bi se oni bavili „tudjim“ korisnicima? Doduše, prilikom dolaska u Crnu Goru dobijete ljubaznu SMS poruku da se za sva pitanja možete obratiti njihovom Call centru na 9848 – no, možda pravo na zvanje tog broja važi samo dok ste u CG. No, nelogičan je odgovor službenika Telenorovog Call centra koji kaže: to što je tolika cena nije do nas, nego do njih u ProMonteu, oni su nam isporučili takav račun, koji se opet, ne može baš proveriti jer je specifikacija bez osnovne jedinice za ovaj obračun – količine prenešenih podataka. Možda bi trebalo pitati njihovu zajedničku centralu u Norveškoj da li su im rekli da tako rade, jer su se očito njihova deca, Telenor i ProMonte baš zaigrali (i to gle čuda, na račun korisnika).

Sada surovi podaci:

Promonte, deo iste Telenor grupacije, ima sasvim posebna GPRS pravila igre: GPRS prenos tarifira na 100 kb (?!?). Dovoljno je da u roamingu proverite poštu preko mobilnog telefona – samo spisak poruka – i prenesete ma i kilobajt – izvolite, tarifirani ste sa 62.04 dinara + PDV. Ako se prevarite pa to probate više puta tj. redovno u toku dana, samo pomnožite sa brojem provera i videćete koliko će para da vam uzmu. Ovo važi bez obzira kako proveravate poštu: preko telefona ili preko računara koji telefon koristi kao pristupnu tačku.

Sa druge strane, kod Telenora za 1 Mb GPRS u roamingu (koga u reklamnoj kampanji Telenora za CG „Samo opušteno, nema roaminga na telefonske razgovore“ ne pominju, i ako to prečujete …), platićete zastrašujućih 636.25 dinara + PDV. Ako dodamo PDV to je lepih 750 dinara po megabajtu (ili, ko više voli, „sitnih“ 9.4€ po megabajtu)

Ako odete na ProMonte sajt tamo ćete saznati da 100 KB prenesenih podataka po GPRSu košta 0.068 Eura + PDV za period od 8-22 časa ili 0.040 Eura + PDV za period od 22-08 časova, za „lokalne“ pozive.

Kad ovo preračunate na 1 MB, to mu dođe oko 0.8 Eura po MB. Znači, GPRS preko Telenora u Crnoj Gori je barem 12 PUTA SKUPLJI od lokalnog broja (opet, to su dve članice iste Telenor grupe).

Da ne zaboravimo i daleko običniju uslugu: SMS. Obična SMS poruka u „odsustvu roaminga“ u kombinaciji ProMonte / Telenor košta 9.24 dinara + PDV.

Šta reći sem: svaka čast Telenorovim marketinškim stručnjacima. Napravili su reklamu koja je zaista zavodljiva i može lako da dovede u zabludu korisnike („Samo se opustite“). Još su mudrije smislili da korisnika, tokom korišćenja roaminga ne obaveštavaju o trenutnom stanju (redovno probajte *311#, ali Vam neće puno pomoći, stanje se ažirira tek kada roaming partner isporuči svoj izveštaj – do tada živite u zabludi da je Vaša potrošnja sasvim uobičajena bez znaka horora koji dolazi), već čekaju da se totalno ukopa i onda ga „obraduju“.

Nadam se (mada mi je strepnja veća od nade) da će barem novi operater uvesti neke normalne poteze, a ne fino upakovane prevare za korisnike; da će neko ovde umesto „dobrih poslovnih običaja“ ponuditi zaista dobre poslovne običaje i poštovanje korisnika a ne dranje na svakoj strani.

Do tada:

  • ZABORAVITE na GPRS/SMS roaming u Telenor/Promonte kombinaciji
  • Još bolje, zaboravite na bilo kakav roaming – kupite lokalni broj; to će sprečiti operatere da besramno i bezobrazno zarađuju na vama.