Kosovo (odavno ni) je Srbija

Kosovo je Srbija - miting za sramotuSramota i stid; sve pristojne ljude koji vole ovu zemlju, sve pristojne ljude koji žele da žive u normalnoj zemlji sada je sram i stid zbog slika koje su otišle u svet.

Sirovi, zatupljeni, zaglupljeni ne-svet koji jedino zna da uništava, pali i krade. Zašto i ne bi: dobili su besplatan prevoz, dobili su instrukcije šta da unište i obećanje da ih policija pipnuti neće (ili je to, što se policija postavila oko B92 odmah a čekala 30 minuta pre nego što su krenuli duž Kneza Miloša – slučajnost? DSS slučajnost? Nije nego).

Ako su usput uzeli patiku, dve ili punu kesu – bolje nego ekskurzija, zar ne? Ili kako je to na Mreži već popularno, Kosovo za patike.

Zar je to podrška svim Srbima koji su poslušali nesposobne političare i ostali na Kosovu? Zar da svet umesto 300.000 ljudi koji mirno protestvuju vide šačicu idiota koji ruže ovaj grad i ovaj narod?

O kakvoj pravdi govori mračni mutant političkih vremena Miloševića – Koštunica? Zar ga niko nije naučio da politika nije pravda, da je politika veština u kojoj pobeđuju zemlje sa boljim političarima a u Srbiji takvi više ne postoje:

– DSS koja zabranjuje miliciji da ubije boga u huliganima koji uništavaju glavni grad i ruše u 50 minuta sliku o ovoj zemlji i ovim ljudima u blato i ljagu prošlih vremena.

– DS i mizerni Tadić koji je našao zaboga miloga da sada ide u jednodevnu posetu Rumuniji – ej Predsedniče!

– LDP koji pokušava da dobije kojih 0.2 – 0.3% novih glasača kao “žrtva” događaja.

– Radikale koji su zaista izgubili Kosovo u presudnom 1991 – 1998 periodu; Kosovo je tada izgubljeno, ne juče, ne u nedelju kada je potpisana nezavisnost.

– Ilić, koji i kada je trezan ne zna da sklopi dve krštene rečenice.

Nije dobro. Ovoliki problemi a ovakva šarada likova na vlasti; zaista nije dobro. I sve probleme i nedaće koje dođu trpećemo mi a ne političari i njihove porodice, fino ušuškane u velike stanove ili u školama po belom svetu.

Nije dobro, i nemam ideju šta raditi.

Pogledajte i:

9 thoughts on “Kosovo (odavno ni) je Srbija”

  1. “Posao kojim se bavim (programiranje)…” Naslov tvog posta je skaradan da ne kazem uznemiravajuci. Tvoj posao, kao sto si sam naveo je programiranje, te je sasvim izlisno da se bavis carsijskom politikom ili ti ko je kome ukrao patike. Mislim da je to u ovom trenutku vrlo degutantno. Narocito ako si Srbin. Time pokazujes nepostovanje prema svom narodu. Neverovatno je koliko se ljudi posle ovog protesta vise bavi i govori o kradji patika nego o nekim ljudima koji su prevalili kilometre da pruze podrsku majci Srbiji. Kad das postu naslov “Kosovo (odavno ni) je Srbija” i pritom ti za argument sluze huligani koji postoje u svakoj zemlji, a ne politicko etnicki problemi celog jednog naroda, ti ili nisi upoznat sa srpskom istorijom ili podlezes imperijalistickoj propagandi. Sramne i stidne slike koje su obisle svet su postala standardna procedura za Srbiju. Ionako su objavili da je na protestu bilo 200 000 ljudi.
    Slazem se da je razbijanje po Beogradu sraman cin, ali ne mozes na osnovu nekolicine propalica da sudis o vecini, a narocito da izjavljujes kako Kosovo odavno nije Srbija. To je sramotno i gresno. Shvaticu tvoju poruku, kao da te apsolutno nije briga za zemlju u kojoj si rodjen i zivis.
    Potpuno sam apoliticna i nisam pristalica nijedne stranke, ovo govorim kao Srpkinja. Kosovo nije i nikad nece biti izgubljeno. (mozes da se sad smejes)

  2. Naslov mog posta jeste uznemirujući; možda zato što je istina?

    Moje zanimanje mi ne brani da koristim pamet, posmatram i učestvujem u dešavanjima oko mene. Na žalost, život u Srbiji primorava na bavljenje politikom, pošto su mnogi aspekti života ovde njom (potpuno skaredno) prožeti.

    Ja sam Srbin, volim svoj narod i žao mi je zbog Kosova. Itekako volim i svoju zemlju – izabrao sam da ostanem i živim u njoj.

    To što sam Srbin mi ne brani da ukažem na loše, ružne i pogrešne stvari koje neki drugi Srbi, u ime bilo čega, rade – a to je ono što su sve svetske stanice zabeležile; ti isti Srbi su unazadili javno lice Srbije za desetine godina.

    Da si pročitala i razmislila o postu, shvatila bi da meni argument nisu krađa patika ili bilo šta drugo; dve su priče u postu:
    1. Da su huligani dali odvratnu, ružnu, divljačku sliku Srbije celom svetu i to što mi znamo da nije Srbija takva, džaba
    2. Da su isti oni političari (radikali) koji su se busali u grudi sa bina okupljenom narodom izgubili Kosovo 1991 – 1998 i da ništa nisu učinili da spreče te iste huligane (a mogli su) jer to odgovara njihovim niskim i ksenofobičnim ciljevima – što manje sveta u Srbiji, to veće njihovo polje delovanja.

    Nacionalna pripadnost prosto ne obavezuje na slepo praćenje pogrešne politike. Kosovo su izgubili Sloba i Šešelj a ne imperijalistička propaganda – molim te razuveri me ako možeš.

    Ja se na “izgubljeno Kosovo” ne smejem. Osećam se tužno, zgaženo i iznevereno. Opet, odbijanje da priznam ono što vidim ne vodi ničemu, već možda samozavaravanju od 10 i kusur godina.

  3. Jao Dejane, propade mi komentar jer nisam dobro sabrao da je 7+3 = 10 (ili mozda jesam ali imas bug na Blogu 🙂

    Elem, ako ne racunam likovanje posto sam ja pozivao na bojkot a neki ovde nisu (lol), jedino resenje je da napravimo svoju stranku. Makar i virtuelno 🙂

  4. Kako si samo uspeo da LDP ubaciš u tu tužnu ekipu… 🙁
    Njihove prostorije jesu napadnute, njihovi ljudi jesu napadnuti što lično što imovinski – oni jesu žrtve i pričanje o tome nije nikakvo izigravanje žrtvi niti skupljanje poena. To podsmešljivo “žrtve” je isto kao i svojevremeno podsmevanje na upozorenja o pokušajima atentata, pre nego što je zaista i uspelo 12. marta.

    Na stranu što LDP to ne trubi ni približno koliko bi trebalo. Jučerašnje uključenje Čede Jovanovića u program B92 je primer za to. LDP i LSV jesu ugrožene i jedine političke stranke koje su fizički ugrožene ovih dana. Je l’ treba da ubiju nekoga pa da više ne budu “žrtve”, već žrtve. :((

    LDP je jedan deo DS-a koji je ostao veran politici pre atentata. Još jedan takav deo DS-a je prešao u letargiju i digao ruke. Ono što se sada naziva DS je smešna grupa beskičmenjaka, karijerista i kukavica.
    Na našu (ne njihovu) žalost, drugih u Srbiji nemamo. I LDPove kritike su zbog toga najjače prema DS-u – od ostalih vajde nema; samo ako DS skapira da je na njima odgovornost da nešto urade možda nešto i bude. Ali prvo moraju da pomere dupeta i stave ih tamo gde je gusto.

    U vreme kontramitinga su Ɖinđić i ekipa sišli i stali između Beograđana i onih paćenika koji su ovde dovučeni i time sprečili teške posledice sukoba. Ne vidim takav DS sada.

    Jelena, Kosovo zaista odavno nije Srbija. Nije Srbija i definitivno od onog momenta kada su Srbima postali potrebni tenkovi i vojna sila da Kosovo zadrže u zemlji. A svuda gde smo se tako čuvali, Srba slabo ima ili ih nema više uopšte.

  5. Dinke, ako si komentarisao pre 02h danas, onda sam imao bug (nesrećna kombinacija wp-cache i Challenge pluginova).

    Malo mešaš stvari 🙂 – ja sam bio za izlazak na izbore (i to stoji).

    Skorašnji događaji samo pokazuju (dokazuju) koliko su u stvari svi naši političari loši; ništa akcija, samo reakcija na događaje.

    Partija je dobra ideja da sam situiran, ne moram da radim i borim se svakog dana; čak i onda kada pogledaš narod u kome 2 miliona glasa za radikale, to bi bila teška i neizvesna borba.

    Jedan je Đinđić.

  6. Aleče, nisam ja “ubacio” LDP nigde – samo konstatujem da nam je politička scena katastrofalna.

    Naravno da ne želim da dođe do bilo čijih žrtava, pa ni LDP-ovskih.

    Ono što se meni čini (a to naravno ne mora da bude tačno) je da je LDP hardcore (militantno) jezgro DS-a koji svakakvim mogućim načinima pokušava da otme parče DS glasačkog tela. Šta to LDP nudi sem da svrgne DS i da bude kalif umesto kalifa? Ne vidim nikakvu istinsku pokretačku snagu, nekakav _izvodljiv_ plan koji bi ovakvoj Srbiji (gde imaš 2+ miliona radikala) stvarno omogućio bolji, normalni, evropski život.

  7. Kad se stim perioda posle bombardovanja i koliko mi je svaka demokratska opcija izgledala kao totalno neizvodiva. Pa se rešenje nekako našlo.
    Nadam se da će je biti i sada.

  8. Verujem i ja da će se naći neko rešenje … nekada. Brine me samo vremenska komponenta.

    Pre oktobra 2000-te bilo je 10 godina patnje i nedaća pod Miloševićem, ratovi, kriminal – bes i nezadovoljstvo se akumuliralo i kuvalo.

    Sad imamo kakav-takav standard, banke i kredite – nema nikakve pokretačke snage.

    Ako se promena i desi, i bude za 20 – 30 godina – malo kasno, zar ne?

Leave a Reply to Dejan Vesić Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.