A gde ti je kapa?

Porezi, doprinosi, država i miVećina ljudi koja me zna tvrdi da sam (previše) organizovan 🙂

Ne mogu reći da nisu u pravu, jer mi je jedna od pasija (hobi? psihološki problem? 😛 ) automatizovati sve živo i smanjiti utrošeno vreme na gluposti i repetitivne radnje.

Gornji spisak uključuje i trivijalije kao što su plaćanje računa; od odvajanja novca unapred, pa sve do programčeta koje mi pomaže da račune platim sa što manje / nimalo grešaka, verujem da sam jedan od prvaka kada do plaćanja dođe.

Tim pre sam bio iznenađen kada je stigla plava koverta od Poreske uprave, sa opomenom na (nezanemarljivu) sumu od 12,200 din, štampano 30/11/2010 sa rokom od 5 dana za naplatu (primljena sredinom decembra).

Još je interesantnija struktura same opomene:

Vrsta javnog prihoda: Doprinos za PIO za samostalne delatnosti
Glavni dug: 3,094.56 din
Kamata: 9,106.01 din
Ukupan iznos: 12,200.57 din

Na sam pogled na kamatu koja je 3x glavnica dobio sam blagu vrtoglavicu i trenutnu želju da posetim odgovorno lice 😉 Rečeno-učinjeno: počinje putešestvije zvano “državna administracija je gora i od tebe Dejane“.

Okrenem telefon kontakt centra Poreske uprave (0700 700 007) i saznam da za taj slučaj moram da idem lično u odgovarajuću filijalu. Dobro:

Odlazak prvi: saznajem više stvari:

  • Radi se o doprinosima za firmu koju sam imao davne 1996. i koja je zatvorena 1997. (pre 13 godina)
  • Naplata svih poreza apsolutno zastareva posle 10 godina, ali naplata doprinosa nikada ne zastareva
  • Odgovorno lice za moj slučaj je na bolovanju
  • Za daljni tok priče mi je potreban listing od 1997. do 2010. – ide poseban zahtev, “dođite sutra za listing”

Odlazak drugi:

  • Podižem listing za 13 godina – potpuno beskorisna gomila papira; ne postoji kolona niti način da saznam tačan trenutak nastanka duga za PIO
  • Odgovorno lice za moj slučaj je i dalje na bolovanju – dobijam savet da sačekam nedelju dana pa ponovo dođem (sredina decembra je) jer “tužba sigurno neće biti podignuta”

Odlazak treći:

  • Odgovorno lice za moj slučaj je i dalje na bolovanju – šetam se do (vrlo grubog i neprijatnog) načelnika koji mi ne daje nikakve korisne informacije
  • Naletim na saborca na hodniku koji mi daje vrlo korisne informacije:
    • Neće te tužiti (odmah), ali ti kamata teče svakim danom suludim tempom
    • Šanse da dođeš do dokumentacije i pokažeš da nisi u pravu su nikakve
    • Plati, jednostavnije je

Iako se gnušam predaje bez da je dokazano da nemam gde dalje 🙂 odlučim da je pametnije da platim i uštedim vreme i nerviranje; tako se i desi – platim ceo iznos 29.12.2010.

No, znajući “kvalitet” rada naših državnih službi, stavim sebi podsetnik da proverim danas da li je uplata regularno uknjižena i da li sam izmirio sve dugove.

Rečeno – učinjeno: okrenem telefon, dobijem odgovorno lice (izlečio se čovek, bar nešto) i krenemo sa pričom. Rezime:

  • Budžet je potpuno prazan, pa su dobili direktivu da iskopaju sve i svja što je moguće naplatiti i to brzo
  • Uplata je legla istog dana kada sam i platio (kraj decembra)
  • Na žalost, rok od 5 dana teče od dana štampanja opomene a ne od dana prijema!!!
  • Stoga, dugujem još 230 dinara na račun kamate … na koji ide kamata
  • Bolje da uplatim još 250 dinara, “da ne mislim”

Uplatio 250 dinara. Zemljo Srbijo 🙁

Sada znam kako se vuk osećao u vicu “A gde ti je kapa?”. Samo što ovo nije vic, no pravi život …

*Slika: Renjith Krishnan / FreeDigitalPhotos.net

23 thoughts on “A gde ti je kapa?”

  1. @Dezareo: sve tačno; nema (realnog) načina da dođeš do svojih prava; čak iako kreneš žalba / tužba / prigovor – to toliko traje, a kamata se samo slaže.

    @Maja – Baš tako; radili / ne radili – njima svira radio.

  2. Kao što možda (ne) znaš, pre nekoliko godina sam proveo oko četiri meseca radeći u PU, pobegavši na kraju odande glavom bez obzira. Posle tog iskustva, o tom… hm… uf… sistemu… da, sistemu… mogu da kažem ovoliko: nije mi jasno kako UOPŠTE funkcioniše, a kamoli što funkcioniše onako kako pokazuje (i) tovj primer. Verujem, na neki potpuno perverzni način, da bi im trebalo odati priznanje na tome…

    Neka me jure ako hoće, ali ću da odam: svojim očima sam video faks primljen u utorak u 16:05 (radno vreme do 16:00), antidatiran na prethodni petak, da se u ponedeljak (prethodnog dana) otpočnu aktivnosti i da se sutradan, u sredu, najkasnije u 10:00 na FTP server pošalje taj i taj izveštaj… Na taj FTP server, 47 filijala (slovima: četrdeset sedam) iz Vojvodine je imalo na raspolaganju DVA prijemna modema brzine 33.600 na koja je valjalo izručiti ISKLJUČIVO NEZIPOVAN xls fajl velik oko 1 MB. NE PITAJ kako smo uspeli da sastavimo ziveštaj i da ga pošaljemo na vreme…

    Uzgredni kuriozitet: u redu sa sumom, NIJE SMELA DA POSTOJI FORMULA koja sabira sadržaj kolone, nego je tu MORAO da bude postavljen PEŠICE NAPISAN iznos zbira. Naravno, postoji F9-trik za to, ali to nisam smeo nikome da saopštim, jer mi je prvih dana zaprećeno rečima: “u filijalama NEMA informatike”…

    Je ‘l treba dalje? Mogu ovako do jutra 🙁

    Rezime: postupio si pametno što si se ugrizao za pesnicu i platio. Da si krenuo da se biješ sa njima, koštalo bi te mnogo više 🙁

    Post skriptum: čudim se samom sebi kako sam u ovom pisanju uspeo da održim pristojan ton. Prepuštam mašti čitaoca da zamisli kako bih voleo da se izražavam pišući o Poreskoj upravi.

  3. Maštovitost drp sistema naše države nije uspeo ni Nušić da dočara! Podeliću sa svima koji ovo čitaju – deda mi je još davno utuvio u glavu: “Nikada se ne kači sa državom – nemaš nikakvih izgleda!” A čovek je živeo u nekoliko država:)

  4. Da je barem maštovitost, pa da to i ceniš; no glomaznost, sporost, i nepostojanje ikakvog sistema kontrole i korekcije.

    Ko će o tome sada brinuti kada su izbori 2012. tu iza ćoška, a svi državni / društveno zaposleni su garantovani glasači …

  5. Da sada ne zamaram glupostima, slično s i meni desilo…Cela poenta je njihova namera da čovek plati jer lakše je platiti nego se raspravljati sa njima, dokazivati itd.

  6. Nije ti tako samo u Srbiji…..slicnu pricu sam imala sa poreznom u Splitu…..sve je to isto. Drzavni posao, sigurna placa i cekaju kraj radnog vrimena.

  7. Da sada ne zamaram glupostima, slično s i meni desilo…Cela poenta je njihova namera da čovek plati jer lakše je platiti nego se raspravljati sa njima, dokazivati itd.

Leave a Reply to Dejan Vesić Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.