Lepota reči za vaše klijente – Kolegijum

Kolegijum: lektura, redaktura, copywriting, samizdat Korporativno prisustvo na netu u domaćoj praksi se uglavnom svodi na dizajnera, manje ili više dobrog, programera, manje ili više dobrog, par manje ili više dobro optimizovanih fotografija i gomile teksta.

Sudeći po trendu, tekstovi su zadnja rupa na svirali, nešto što se zove nužno zlo i što će da odradi neko najpismeniji u firmi ili neko ko ima najviše vremena, a tek ako ima neko ko je završio književnost, puna kapa! Zato se i web sadržaj uglavnom čini kao miš-maš raznih priča “o nama i našim uslugama ili proizvodima” bez jasne ideje da upravo sadržaj komunicira sa posetiocem, uz očigledno odsustvo lektora i korektora sadržaja, jer je sve to, očigledno, najmanje bitno kad smo se već onoliko istrošili na taj internet i te web dizajnere i sličnu bagru.

Sa webom je još i lako. Ukoliko se uoče greške, propusti ili nebuloze, potrebna je samo dobra volja da se greške isprave, mada najčešće nema ko ni da ih vidi, pa kako će i da ih ispravlja? Greške ostaju kao spomenik preziru klijenata, jer šta one poručuju? Nije nam stalo do vas.

Sandučići su nam puni reklamnih brošura sa po najmanje dve slovne greške na svakoj strani, kad smo već dali 200 evra za taj glupi dizajn i glupu štampu, dobro je i ovako kako je. I onda greške, jednom odštampane, ostaju dokle god se ne razdeli tiraž, da svedoče o nemaru.

Šta je skuplje? Ušteda na lektoru ili 10.000 letaka punih grešaka?

Za Kolegijum, koji za sebe kaže da su “ljudi od reči“, reči su važne. Kolegijum ih ne prodaje, već pronalazi one reči koje će prodavati. One koje će nešto i reći. Posao ljudi u Kolegijumu je ne samo da ispravljaju greške, već i da pronalaze bolji stil ili bolju reč. Oni pišu saopštenja, web sadržaje, SEO elemente sajta (description, keywords, titles) a pouzdano znam da je Tanja, poznatija kao Moo, pisala i “pismo uredniku” u ime jednog klijenta i da vodi kompletnu pisanu dokumentaciju jednoj ne maloj kompaniji.

Ljudi imaju pametnija posla – naime, da se bave svojim poslom, a papirologiju su prepustili Kolegijumu. Posebno mi je zanimljivo što Tanjini saradnici trenutno pišu autobiografiju jednog čvrstog momka – mislio je da ima šta da kaže, ali čovek ne zna kako. Ali Tanja i njeni saradnici (ima tu i njenih kolega iz novinarstva, književnosti i izdavaštva) znaju kako se piše.

Zbog osetljivosti posla, Kolegijum ne imenuje svoje klijente ni u jednoj grupi svojih izvršenih usluga, osim što postoji jedna koju pružaju, zanimljiva i čini mi se jedinstvena kod nas, i na kojoj se potpisuju a može biti zanimljiva i blogerima sa književnim ambicijama: konsultacije za objavljivanje samostalnih autorskih izdanja (samizdat).

I da, dizajn za Kolegijum je smislila Tanja, grafički ga ispeglala i znak smislila Jelena, a programer / usability konsultant koga možete za sve ostalo kriviti je moja malenkost 🙂

Kao nagrada što ste pročitali dovde i kao čast za novi posao, ako na zahtevu za ponudu ili kontakt formi bilo gde u telu poruke unesete VESICORG, dobićete fini popust od 15% do kraja avgusta 2009 – malo li je na ovu skupoću i sveopštu krizu? 🙂

Šalu na stranu (ali gornji kupon je istina), toplo preporučujem Tanju i njenu ekipu – a znam da vam treba, čak i nekim mojim omiljenim blogerima koje redovno pratim 😉

Blog Saše Radulovića – biznis u Srbiji

Ako vas zanima bilo šta oko ekonomije, preduzetništva, vođenja bilo kakvog posla u ovom našem okruženju, ne mogu vam dovoljno preporučiti

blog Saše Radulovića

Vrlo koncizno, sa dovoljno detalja, aktuelno – sve ono što bih celoj mojoj okolini hteo da kažem o dnevnim iskustvima posla u Srbiji:

Sa strane analize neophodnih podsticaja, najkorisnija, pa samim tim po meni i najvažnija, klasifikacija preduzetnika je po veličini sna koji sanjaju:

Glavni problemi sve tri grupe su: kapital, porezi, administracija. Problem poreza većina preduzetnika na početku rešava ne plaćanjem. Tražiti od nekoga da na svakih 10.000 din da državi 7.300 din je nerazumno. Stoga nam i cveta siva ekonomija…

Kako onda da steknete početni kapital za ove stvari? Pa da se dovijate kao svuda u svetu. Ako nemate novca da pokrenete biznis, prvo radite i štedite da steknete taj početni kapital: novac koji možete da si priuštite da izgubite. Radite na prvom ugovoru za prvog klijenta, iz svoje garaže ili stana, sa minimalnim troškovima, na iznajmljenom polovnom opremom, stric sa lovom, kinta od tetke… ukratko kako god umete.

Tu su i vrlo obimni komentari čitalaca iz kojih takođe možete svašta novo saznati.

Zaista vrlo topla preporuka.

Kako NE TREBA tražiti posao :)

Pisao sam pre nekog vremena kako treba pisati CV, barem kada ljudi žele da se zaposle u firmi u kojoj radim.

Posle velikog novogodišnjeg, raspisali smo i konkurs za sistem administratore, i dobili veliki broj prijava. Međutim, jednu želim da izdvojim:

Postovani,

U vashem oglasu sam primetio jednu zanimljivu stvar. Vi trazite coveka za
1. MS
2. Cisco
3. Solaris
To su tri POTPUNO razlicita posla. Da li to znaci da dajete i realno 3x
vecu platu od prosecne za jednom sistem admina?

Pre nego posaljem svoj Cv i dokazem Vam da imam iskustva u svemu
ovome,potroshim Vama i sebi odredjeno vreme na intervijue, krugove...
zanima me da li je posao placen adekvatno potrebnom znanju.

Ne zelim da posle par krugova i _potroshenog_vremena_ dobijem odgovor
"primljeni ste, mozemo da vam ponudimo 300eur i stimulaciju".

Moje pitanje shvatite krajnje dobronamerno. Zelim da svima nama ustedim
ono sto je najdragocenije u poslu - vreme.

Pozdrav
xxx

Ako na stranu ostavim način pisanja (“intervijue”, zatim “vashem” umesto “vašem” ili čak i “vasem” ako nikako nije mogao do naših slova), ono što je bitno je poenta – šta je smisao ovakvog pisma? CV nije priljučen uz pismo a neka nagađanja:

  • da sazna koja je prosečna plata sistem administratora?
  • da sazna koju platu nudimo za taj posao?

Firma ne nudi posao, firma pregovara sa zainteresovanim pojedincem ne bi li uspostavili odnos koji će biti dobar za obe strane; za firmu, jer dobija kvalitetan kadar koji je potreban za dalji razvoj firme i aktivnosti unutar poslovnih procesa, i za pojednica jer će doći na poziciju koja pokriva neke njegove potrebe – bolja plata, bolji uslovi, bolje okruženje, novi izazovi, mesto koje će biti dobra stavka u CV-u.

Ako ste profesionalac, ako to želite da budete, ne pišite ovakve poruke firmama – nikakvu korist nećete izvući iz ovoga. Pristupite prijavi za posao vrlo ozbiljno, jer je to prvi stepenik koji morate da pređete do novog posla.

Prava prilika za prave programere :)

Finsoft, firma u kojoj radim je upravo objavila veliki novogodišnji konkurs za programere.

Ako ste jaki u Oracle vodama, ili dobri u Web tehnologijama (ASP / ASP.NET / C#), ili vam je Java drugi maternji jezik 😉 ili volite zadatke podrške ovo je prilika koju definitivno ne treba propustiti – znam, radim tamo 🙂

Ako znate nekoga kome ovo može dobro doći, ne budite lenji :), prosledite link:

http://www.finsoft.co.yu/

RentACoder, Guru – dodatni prihod za IT profesionalce

Uobičajeno pitanje u IT vodama je kako zaraditi dodatni novac, bez peripetija koje donose dva redovna posla 🙂 U našim krajevima je to još uobičajenije pitanje 😉 Jedan od odgovora je korišćenje usluga sajtova koji se postavljaju kao posrednici između onih koji nude IT usluge i onih kojima su te usluge potrebne…

U vreme IT boom-a (1998 – 2000) broj sajtova koji su se bavili ovim poslom je bio ogroman; no, kako se IT balon tada izduvao, tako su ostali samo najiskusniji i najozbiljniji – RentACoder i Guru. Moja iskustva sa RentACoder-om su dobra, i toplo ga preporučujem kao mogući izvor dodatnog prihoda.

RentACoder
Prijava na RAC-u je besplatna; potrebna vam je važeća mail adresa i to je to uglavnom. Odmah po prijavi možete učestvovati u nadmetanju za jedan ili više poslova po principu aukcije: kupci ostavljaju opis posla koji treba odraditi, a onda registrovani programeri pokušavaju da osvoje posao, pokušavajući kupca da ubede da su baš oni pravi izbor i da daju najbolji odnos cene/kvaliteta rezultata.

Za posredovanje između zainteresovanih strana RAC uzima najčešće 15% ili 3 US$ (šta je veće); u slučaju da se radi o doradi starog posla, onda je ovaj procenat 10%. Tu su i troškovi isplate, o tom malo kasnije.

Kao i svuda, svaki početak je težak – pokušaću da vam pomognem savetima:

  • Pročitajte tekstove za kodere – pisali su ih iskusni RAC korisnici, i u njima ćete naći korisne i praktične savete
  • Pripremite dobro vaš rezime – to je vrlo često odlučujuća stavka kod neodlučnih kupaca
  • Budite jako uporni – potrebno je i 10 – 20 pokušaja dok se neko ne odluči za vas prvi put
  • Prve poslove (tačnije, prva tri) nudite po smešnim ciframa, odradite ih profesionalno i zamolite naručioca da oceni vaš rad – potrebna vam je što bolja pozicija za ozbiljnije poslove
  • Gledajte da konkurišete samo u oblastima gde ste zaista jaki; pokušaj žongliranja vam može samo doneti loše ocene.
  • Trudite se da zahteve za posao dobro razumete; tražite dodatne informacije sve dok niste sigurni da ste raščistili sve nejasne stavke – mnogo je bolje da tu ode malo vremena, no da potcenite potrebno vreme za izradu posla.

Kada prikupite novac, treba da odlučite kako želite da vam bude dostavljen; RAC nudi nekoliko opcija, od kojih su na nas praktično primenljive samo dve:

  1. Slanje čeka poštom
    Cena slanja čekom je 10 US$; kada ček stigne, odlazite u vašu omiljenu banku i dajete ček na naplatu; to će vas koštati dodatnih 1 – 2% kao i barem 3 nedelje dok se ček ne naplati. Ako se radi o većem iznosu, preporučujem da izaberete Priority Mail varijantu, koja će vas koštati još 26 US$, ali će stići daleko brže i daleko sigurnije no obična pošta
  2. Western Union
    Troškovi su 10$ + cena WU usluge koja uopšte nije mala: na 500 US$ ćete platiti 40$ troškova (na manje iznose ide i do 16%), plus će vam isplata biti u evrima, po internom WU kursu koji je obično niži no redovan kurs 🙁 No, to je cena za brzu uslugu – do novca stižete za 10tak dana, bez jurenja po bankama.

Isplata novca ide do dva puta mesečno (sredinom i krajem meseca); možete lako podesiti da se ne isplaćuje preko nekog minimalnog iznosa (preporučujem) da bi smanjili ukupne troškove.

Ako imate viška slobodnog vremena a manjak slobodnih sredstava, obavezno probajte – vrlo često se dešava da RAC bude mesto gde ćete susresti vašeg sledećeh poslodavca, uspostaviti dobar odnos i krenuti u posao van RAC sajta i uslova.

Kako napisati CV koji će vam povećati a ne smanjiti šanse za intervju?

Jedna od mojih obaveza u Finsoftu, firmi u kojoj sam trenutno zaposlen, je pregled pristiglih CV-ova, njihova selekcija i eventualno obavljanje intervjua sa kandidatima iz oblasti programiranja i web razvoja koji uđu u uži krug.

Višegodišnje iskustvo na temu CV-ova je poražavajuće; većina CV-ova je katastrofalno loše urađena, propratna pisma su još gora i obično kandidatu smanjuju šanse za poziv na intervju; ako nije u stanju napisati dobar CV, kako će odraditi posao pod komercijalnim uslovima?

CV je prijemni ispit kod potencijalnog poslodavca – to je vaš prvi kontakt sa njim, i treba ostaviti što bolji utisak, i potruditi se da u ograničenoj formi, o sebi iznesete činjenice (naglašavam: činjenice nikako laži) koje će ubediti osobu koja čita vaš CV da ste odličan kandidat i da vas vredi pozvati na intervju.

Pokušaću da ovde dam smernice za sva tri dela konkurisanja (Propratno pismo, CV, Intervju) koja smatram bitnim u tom procesu. Iako se najviše bavim programerskim radnim mestima, mislim da se ceo tekst može primeniti na bilo koje mesto u IT industriji.

Propratna poruka

Poruka uz koju kačite vaš CV je prvo što će potencijalni poslodavac ugledati; ne zanemarujte važnost ovog prvog kontakta. Evo šta je meni bitno kod ove prve faze:

  1. Poruku pošaljite sa vaše adrese!
    Prosto je neverovatno koliko ljudi šalje CV-ove sa adrese svoje sestre, tetke, dečka, prijatelja iza ćoška. Prvo, bavite se ovim poslom a nemate svoju stalnu mail adresu? Drugo, zar je u eri besplatnog web maila svuda oko nas (Yahoo, Hotmail, FastMail) toliki problem otvoriti adresu i obilaziti je redovno? Nemate računar? (a prijavljujete se za mesto programera – slabo verovatno, ili niste preterano posvećeni poslu?) Koristite internet kafe u vašem komšiluku. U svakom slučaju, uštedite vreme otvaranja vašeg CV-a samo da bih pronašao vašu adresu i zatražio dodatne informacije ili ugovorio intervju; verujte, ovo postaje bitno kada za jedno mesto dobijete 30-ak CV-ova.
  2. Poruku pošaljite na pravu adresu!
    Ako oglas (iz bilo kog razloga) objavim sa moje privatne adrese, i u njemu jasno napišem na koju adresu treba slati CV-ove, smatram teškom nesmotrenošću ako mi pošaljete CV na moju privatnu adresu; ili niste previše zainteresovani, ili ste nepažljivi, ili vas jednostavno mrzi da ceo oglas pročitate i obradite. Prosto kačenje "poslednjeg CV-a koji imam" i odgovaranje na poruku bez razmišljanja gde je treba uputiti definitivno vam ne ide u prilog.
  3. Naglasite za koju poziciju konkurišete i u naslovu i u samom tekstu pisma.
    Vrlo često se objavljuju vezani oglasi u kojima se traži više od jedne specijalnosti; naglasite za koju specijalnost konkurišete.
  4. Navedite referencu gde ste čuli za oglas.
    Bitno je znati gde ste čuli za oglas; da li ste pročitali negde (i gde) ili dolazite sa preporukom nekog već zaposlenog u firmi, ili nekog ko vas može povezati sa firmom – pri tom isključivo mislim na profesionalne preporuke.
  5. Format pisma treba da bude čist i pregledan. Nekoliko saveta:
    • Ne pišite ćirilicom; ne želite da vaš mogući posao zavisi od toga da li svi maileri od vas do firme podržavaju osmobitni enkoding ili da li moj program za poštu ima odgovarajuće fontove za prikaz vašeg pisma.
    • Koristite naša slova (šđčćć); očekujem da ste savladali sve tehnike na računaru, pa i korišćenje naših regionalnih podešavanja, zar ne?
    • Najbolji format je čist tekst; obično ne tražim dizajnerske sposobnosti kod programera 🙂 tako da je Plain Text sasvim dovoljan.
    • Obavezno stavite sve vaše kontakt detalje i u poruku, bez obzira što eventualno postoje i u CV-u.

CV

CV je skraćena forma onoga što želite da kažete na prvom intervjuu – treba da vas i vaše sposobnosti pokaže u što boljem svetlu.

  1. CV mora biti u univerzalnom formatu
    Tačno je da su velike šanse da svako može pročitati Word dokument, ali zašto rizikovati kada već postoje PDF ili HTML (pri tom mislim na HTML dokument, ne na link)? Ako se odlučite za HTML, gledajte da tom dokumentu nisu potrebni spoljni (CSS, slike) fajlovi, već da je sve tu kada se otvori.
  2. Pošaljite CV kao arhivu (zip ili rar, nikako bzip2 :)), čisto da se obezbedite od ludorija SMTP/POP protokola koji ponekad lepo uništi tekstualni dodatak poruci.
  3. Sam sadržaj mora biti pregledan:
    • Ne više od dve strane; pri tome se potrudite da na prvu stranu stane sve najvažnije
    • Bez pravopisnih grešaka i sličnih brljotina
    • Nikako YUSCII! Znam da neke državne ustanove ovo i dalje forsiraju, ali ja radije ne bih da vidim kandidata koji u 2004. godini koristi ovaj bedni ostatak prošlosti
    • Svi vaši kontakt detalji na samom početku prve strane, jasno vidljivi
    • Gledajte da su svi vaši podaci, počev od kontakta, do referenci i prethodnih zaposlenja aktuelni; CV u kome se ne vidi šta ste radili poslednjih 6 – 12 meseci je loš CV
    • Ako kao reference navodite linkove kao rezultat vašeg prethodnog rada, potrudite se da su sajtovi na tim linkovima živi, ili barem obezbedite kopije (na nekom vašem web prostoru) ako su one bitne za željeni posao
  4. Za primer CV-ova, šarajte malo 🙂 Guglovanje će vam sigurno izbaciti dosta linkova a vi ćete to lako prilagoditi vašim podacima; vredi se potruditi zbog dobrih mogućnosti

Intervju

Dolazak na intervju znači da je dobar deo posla obavljen 🙂 Tu nema puno smernica, sve zavisi od vas i ispitivača; ovo su samo generalne opaske:

  1. Pripremite se dobro. Intervju jeste stresna situacija, ali ako znate to što tvrdite u CV-u da znate, to možete i da prezentujete, onda postoje velike šanse da se on završi pozitivno
  2. Budite samouvereni – to će olakšati posao i vama i ispitivaču
  3. Dođite sa jasnom idejom šta želite od firme a šta ste spremni da za uzvrat date
  4. Spremite pre intervjua listu pitanja koja vas zanimaju, a koja mogu da vam poremete buduće planove (radno vreme, odsustvovanje sa posla, godišnji odmor …)

Sve ovo gore su smernice vama; ako pošaljete loš CV a odličan ste programer, ne znači da nećete dobiti posao; znači samo da će neko ko vas nikada nije video teško prepoznati vaše sposobnosti. Ako i napišete dobar CV, to nije garancija zaposlenja, ali svakako povećava šansu da dođete licem u lice sa zaduženom osobom i pokušate da prezentujete sebe u što boljem svetlu.

U svakom slučaju, budite profesionalac, učite što više, budite spremni na izazove i održavajte vaš CV u top formi; isplatiće vam se sigurno.