Svako od nas ima razne liste: stvari koje bi da kupi, stvari koje bi da uradi, mesta da poseti. E na jednoj od mojih lista, mesta koja treba videti, na prvom mestu je bio Pariz.
I bi Pariz
Ako bih trebao da opišem Grad Svetlosti u tri reči, to bi bile: hrana, vino, skupo
Dozvolite još jednu: hrana, vino, skupo, Luvr. Krajni utisak koji ostane je veličanstven, veliki i jako šarmantan grad, po mirisu i osećaju vrlo sličan Beogradu.
Francuzi ne znaju engleski; da budem pošten, u većini glavnih ulica/radnji ćete se sporazumeti bez problema. No, zađite samo malo dublje u grad i možete dobiti konobara koji ne razume ni reč engleskog, a mahanje rukama ne pomaže
Naučite barem osnovno; ako znate engleski, dobar kurs je Mišela Tomasa.
Čak i sami francuzi će vas upozoriti da su francuzi vrlo često grubi i da to nema veze sa vama
(možda sa činjenicom da im kroz grad godišnje prođe oko 45 miliona turista). Maja i ja nismo imali problema: da li zbog dve i po reči koje sam naučio u dve nedelje pred polazak, ili zbog toga što nismo amerikanci
ili čiste sreće, sve je bilo ok.
Inače, moja tvrdnja da su naše devojke najlepše na svetu i dalje stoji
– francuskinje jesu elegante, ima i lepih, ali naše su najlepše
Prevoz
Prevoz je odlično organizovan; ceo grad pokrivaju Metro linije, dok predgrađa / aerodrome pokrivaju RER linije. Kažu da je i autobuski prevoz dobar, ali mi nismo imali potrebe da ga koristimo – kombinacija Metro/pešaka je sasvim dovoljna.
Preporučujem kupovinu Paris Visite karti za 2, 3 ili 5 dana, za zone 1-3 (ako ostajete u gradu) ili 1-6 (ako planirate obilazak lokacija van užeg centra grada) – nije potrebna fotografija (nekada je bila). Ako ostajete kraće, imate opciju kupovine karata u kompletu od 10, uz solidnu uštedu.
Za kupovinu karata postoje automati (gotovina ili kartice, mada se može desiti da ne prihvate kartice bez čipa), sa podrškom za engleski
tako da to ne bi trebalo da bude problem.
Za razliku od londonskog Tube, u pariskom metrou korišćenje mobilnih telefona je moguće.
Hrana
O ovoj temi se može pisati i pisati; ono što definitivno ostaje kao utisak je da je sve ukusno – bilo da ručate u restoranu ili kupujete sendvič ili palačinku na nekom od mnogih kioska, sve je ukusno (za razliku od recimo Londona).
Samo pogled na izloge pekara / poslatičarnica čini da se istopite i da se u stomaku stvori osećaj isčekivanja lepog
(a da, svi znate ko je osoba u pozadini
i na šta se sprema)
Restorani su solidno skupi – teško ćete proći za manje od 50€ za obrok za dvoje. No, tu su supermarketi – za 15ak evra možete kupiti pršutu, kobasice, povrće, francuski hleb, flašu vina i nauživati se sa dragom
Pariz živi (i) noću – u vreme kada u Londonu, sem u pabovima, nema nikog, u Parizu su bistroi, brazerije i restorani prepuni – jede se odlična hrana i pije dobro vino; recimo, probajte Chez Caldé, 54 rue St-André des Arts.
Kupovina
Ovo nije moja oblast
ali da pokušam.
Ako ste šopoman, za vas je bulevar Hausman (imenovan po Baronu Hausmanu, arhitekti koji je umnogome dao današnji izgled Parizu).
Dva ogromna tržna centa su smeštena ovde: Galeries Lafayette i Printemps, sa ogromnim izborom marki i sa čestim popustima (Maja: “Ovo boli”
). Pored ovoga, tu je (ekskluzivnija) La Grande Epicerie u Rue de Sèvres. U svakom slučaju, za šta god da se odlučite, detaljna priprema je i ovde potrebna inače će samo šetnja kroz odeljenja potrajati dan
(Mislim da su prodavnice bez mesta za sedenje svojevrsna osveta nama, muškarcima koji za kupovinu ne mare
Prosto ne mogu da poverujem da se tako bitan element enterijera izbacuje, čak iako je korisni prostor jako skup
Zato volim prodavnice obuće – hteli ne hteli, moraju da postave sedeće objekte
)
Lokacije i muzeji
Broj lokacija koje treba obići u Parizu je neverovatan, od “uobičajenih” (one za koje vezujemo Pariz) pa preko muzeja i manje poznatih lokacija (recimo groblje Pere Lachaise).
Ako nameravate da posetite više muzeja u nekoliko uzastopnih dana, za vas je Paris Museum Pass – sem novca, uštedeće vam dosta minuta / sati u redovima za karte i ulaz – većina muzeja ima posebne ulaze za vlasnike ovih karti. Doduše, takav raspored obilaska je dosta naporan, ali to je već stvar ukusa.
Izbegavajte prvu subotu u mesecu – tada je ulaz besplatan za sve i gužve su neverovatne.
Što se tiče koji muzej pre obići: najveće muzeje prvo – posle dana vrlo intenzivne šetnje, sve bi ređe ponovili to
Luvr prvi, sredom – tada je otvoren najduže.
Muzej Orsej

Musée d’Orsay je izgrađen u prostoru bivše železničke stanice, tada znane kao Gare d’Orsay.
Sama zgrada je umetničko delo po sebi, izgrađena kao izložbeni primerak za Univerzalnu izložbu 1900.
Muzej je “mlad” i svoj rad je počeo 1986. godine; prikazuje umetnička dela zapadne civilizacije iz perioda 1848 – 1914. Posebna crta u delima su impresionisti (Mone, Dega, Renoar, Sezan).
Žorž Pompidu centar
Centre Georges Pompidou je takođe “mlad” muzej, završen 1977. godine. Zbog svoje lokacije, često ga zovu i Beaubourg muzej.
Vrlo je moderan i high-tech muzej i pokriva period 20. i 21. veka; fokusiran je na multidisciplinarnost – kombinovanje video i audio dela sa “klasičnim” delima skulpture i slikarstva.
Arhitektura zgrade je neobična: celokupna unutrašnjost je “izvrnuta”, sa karakterističnim cevima za vodu (zelene) , žutim nosačima za struju i plavim klimatizacionim elementima izvan same zgrade. Muzej ima i svojevrsnu osmatračnicu na vrhu (u vidu velike plastične providne cevi) sa koje možete videti znamenitosti Pariza.
Ispred samog muzeja se prave razna ulična dešavanja (zabavljači) i predstave.
Unutar muzeja je i velika biblioteka, tako da pazite sa koje strane zgrade čekate na ulaz – da vam se ne bi desilo kao nekima
da čekaju ulaz u biblioteku, onda prepešače pola zgrade pa opet čekaju na blagajni za karte
Sve u svemu, interesantno mesto; ili će vam se dopasti ili ne – ravnodušni nećete ostati. Mene nije oduševio.
Trijumfalna kapija
Na zapadnom kraju Jelisejskih polja nalazi se upečatljiva Trijumfalna kapija, prepoznatljiv Pariski spomenik. Osećaj o pravoj veličini kapije ćete steći tek kada se nađete ispod nje – skladnost linija vam ne dozvoljava da to primetite iz daleka.
Samu izgradnju je naredio Napoleon, 1806. godine, obećavajući svojim vojnicima da će u povratku proći kroz Trijumfalnu kapiju. Obećanje je donekle ispunio, jer su za njegov povratak 1810. godine napravili potpunu drvenu repliku u prirodnoj veličini. Sama kapija će biti završena 1836. godine i Napoleon će, posthumno proći kroz kapiju 1840., na putu ka svom krajnjem mestu boravka – Les Invalides, uz grobnice drugih zaslužnih građana i vojskovođa.
Uspon na vrh (uz 246 stepenika) je obavezan – bićete nagrađeni 360 stepeni pogledom na ceo Pariz.
Inače, Trijumfalna kapija je deo Axe historique ili Trijumfalnog puta – pravca kroz spomenike i značajne građevine Pariza, sa istoka na zapad, koji počinje u Luvru, prolazi kroz Konkord trg i Trijumfalnu kapiju i završava se sa La Grande Arche de la Défense (modernom verzijom Trijumfalne kapije).
Ajfelova kula
Definitivno jedan od najpoznatijih (ako ne i najpoznatiji) simbola Pariza.
Remek delo inžinjerstva: Ajfelova kula je visoka preko 300 metara, dugo vremena najviša građevina u svetu. Izgrađena je za samo 2 godine, 1887 – 1889. i osnovna namena je bila da bude ulazak u Univerzalnu izložbu 1889, svetski sajam tehničkih i tehnoloških dostignuća, koji je bio posvećen stogodišnjici Francuske revolucije.
Vrlo elegantnih linija (pravi primer eksponencijalnih kriva), prosto vas ostavlja bez daha dok se penjete na drugi i treći nivo ove građevine. Prosto ne možete a da se ne divite umešnosti graditelja (Ajfela) tog doba.
Inače je bila omrznuta od samog početka od umetnika i javnosti Pariza, i plan je bio srušiti je posle 20 godina (takvi su i bili uslovi konkursa). No, korisnost je prevagnula (prvenstveno u komunikaciji) i ostavljena je da stoji. Sada je sa preko 7 miliona posetilaca godišnje najposećenija (koja se plaća) atrakcija na svetu.
I da, mala specifičnost: kada smo se na kraju popeli na sam vrh, poprilično “protrešeni” visinom na koju idemo, dočekao nas je zvuk turpije koja seče metal
Nije bio najprijatniji osećaj na svetu
Obavezan obilazak.
Luvr
Luvr je veličanstven – samo kao grandiozna građevina, a o sadržaju, količini ljudskih dostignuća može se pričati satima.
Iako jeste trivijalija, vredi čuti – Luvr ima preko 16 kilometara galerija i ako se pred svakim izloženim predmetom zadržite samo minut, obilazak celog muzeja bi trajao 4 meseca.
Nekoliko saveta:
- kupite karte unapred; recimo u FNAC radnjama kojih ima svuda; 1.5€ više će se itekako isplatiti; nećete čekati ni u redu za kupovinu karte, a ni u redu za ulaz (koristite Rišelje ulaz)
- pripremite što bolje vašu rutu; sajt muzeja je dobro urađen i nudi kreiranje raznih tematskih obilazaka; jednom kada napravite obilaske, iscrtajte ih na planu muzeja i optimizujte ih tako da kroz jedan krak prolazite samo jednom – isplatiće se
- audio vodič (6 €) je vrlo koristan: preko objašnjenja do lakog lociranja gde se nalazite; pored novca, za uzimanje audio vodiča trebaće vam i neki identifikacioni dokument, koji ostavljate u zalog.
- ponesite vodu i što udobniju obuću
- obavezno sav višak stvari u garderobu (besplatno); dok prelazite kilometre kroz galerije, ne treba vam dodatni teret
Sacré-Cœur
Pariz je vrlo ravan – jedino pravo brdo (brdašce – 130 metara) je Monmart, čuveno stecište boema i umetnika u 19. i 20. veku. Na samom vrhu je izgrađena ova bazilika Sacré-Cœur ili bazilika Svetog Srca (Isusa Hrista).
Izgrađena je u spomen žrtvama Francusko-Pruskog rata; sama gradnja je trajala poprilično dugo: od 1875 do 1914. da bi zvanično bila osvećena posle I svetskog rata, 1919. godine.
Osnovni arhitektonski stil je rimsko-vizantijski, mada mnogi stil ove bazilike nazivaju kičem – zbog mešanja raznih pravaca i ideja. Meni se dopala, kao upečatljiva građevina na savršenom mestu – nad celim Parizom.
Ostalo
Pošto je post ionako predug, ovde ću samo navesti reference, a vi se već snađite kada ih budete obilazili:
- Notre Dame (”Naša Gospa”) – Prelepa gotska katedrala je nezaobilazno mesto za nas turiste. Izuzetnih kontura i staklenih mozaika, cela katedrala je izuzetno upečatljiva. Ispred same katedrale se nalazi francuska “Nulta tačka” (zvanični centar grada Pariza i mesto od koga se mere razdaljine u Francuskoj)
- Rodenov muzej – pored same zgrade muzeja i veliki vrt oko samog muzeja je izložbeni prostor sa velikim brojem Rodenovih skulptura, uključujući Mislioca i Vrata pakla.
- Ile de la Cite i Ille Sant-Louis – dva prirodna ostrva na Seni; la Cite – mesto početka Pariza i parižana i lokacija za Notr Dam
- Sorbona i Latinska četvrt – jako simpatičan kraj sa puno kafića i restorana
- groblje Pere Lachaise
Na kraju
Ako imate načina/mogućnosti, obavezno Pariz – sem ako niste apsolutni namćor i ne-hedonista, nema šanse da ne uživate
Za video pregled grada toplo preporučujem Aurorine Avanture – Pariz – deo prvi i Aurorine Avanture – Pariz – deo drugi
a za još nešto slika prošetajte Pariz Flickr albumom.
Na kraju, posebna zahvalnost Peđi The Bloggeru za inicijalne savete oko Pariza i šta posetiti
31.5.2009
Uživanje
Dejan VesićComments (19)
Ja sam od onih kojima je Plazma slatkiš/keks sa posebnim mestom
I to ona “prava”, 150 grama, taman prava mera za uz kafu ili dve (kafe, ne plazme)
(da, da, zato i jesam ovoliki
). Doduše, kada sam bio (mnogo) manji, i ona mlevena sa mlekom je imala svoje mesto
Nekako se nisam primio na ove novotarije mini ili mikro sa ukusima. No, nova novcijata, “Čoko plazma“, je obećavala neviđeni spoj za nepce – nisam mogao da dočekam da je probam
I znate šta? Ne sviđa mi se
Ne zato što je loša, naprotiv. Kao krckavi čokoladni keks je odlična. Ne sviđa mi se kao Plazma.
Onaj fini, blagi ukus plazme koji je ostajao u ustima kada zagrizete i krenete da uživate je nestao, ili tačnije, ubijen je prejakim ukusom čokolade. Izgled je tu, zvučni efekti su tu, ali je plazma ukus nestao.
Nema veze, sladiću se Čoko plazmom kada poželim nešto čokoladno hrskavo
5.7.2008
Uživanje
Dejan VesićComments (11)

Ako vam treba malo, udobno, prijateljsko mesto za ručak i večeru, mogu da preporučim Santiago restoran. Ušuškan u ulici Majke Jevrosime ima fini izbor južno-američkih specijaliteta: burito, tacos, salate sa avokadom i morskim plodovima, riblje i specijalitete od mesa, čileanska vina; cene su pristojne a usluga vrlo fina.
“Santiago” – latino kuća
Majke Jevrosime 20
11000 Beograd
Telefon: (011) 323-7953
http://restoransantiago.com/
(nedeljom ne radi)
24.2.2008
Uživanje
Dejan VesićComments (6)
Pan’s Labyrinth ili u originalu El Laberinto del fauno je sirov, snažan i prelep film.
Jedno društvo (fašistička Španija 1944) i događaji u njemu ispričani kroz oči jedne devojčice i kroz dva sveta: stvarni i fantastični podzemni Panov svet.
Iako u kategorijama stoji “Fantazija” ovo nije film za decu; ovo je film za odrasle. Iako se prepliću bajka i stvarnost to nije ušminkana Diznijeva bajka – to je bajka iz davnih vremena, tamna, uznemirujuća, sa bićima koja nisu uvek dobronamerna i koji ne žele samo dobro.
Režiser i scenarista filma je Giljermo del Toro (“Hellboy”)
Jedan od najboljih filmova koje sam gledao u poslednjih 12 meseci. Topla preporuka.
21.2.2008
Uživanje
Dejan VesićComments (0)
Hrana, uživanje u hrani i vinu su jedan veoma lep aspekt života
(koji, doduše, obično ima za posledicu malecni višak kilograma, ali ne može se baš sve imati
).
Iako sajtova koji se bave ovom problematikom ima tušta i tma, retki su sajtovi koji:
- Rade to na našem jeziku (ili srodnim, da ne kažem bosanskim, hrvatskim i sličnim dijalektima)
- Predstavljaju jela koja se mogu pripremiti od sastojaka iz prodavnice (ili barem hipermarketa) na ćošku
- Najvažnije, rade to dušom
BeCook.Com je upravo takav sajt: odabrani recepti sa vrlo detaljnim opisom pripreme (sa sve slikama), mogućnost da se učlanite i ostavite i svoje omiljene recepte. Svaki recept možete prokomentarisati i tražiti dodatne informacije; da ne zaboravim, imaju i blog. Postoji i sekcija tekstova – članaka koji su korisni i dotiču hranu i sve oko nje, ali nisu baš recepti.
Topla preporuka za obilazak i trajnu belešku u vašim omiljenim lokacijama.
15.1.2008
Uživanje
Dejan VesićComments (2)
Film za ovaj vikend je Beowulf. Otišao sam na predstavu potpuno neobavešten i o filmu i o glumcima (film je Majin izbor), da bih izašao sa finim osećanjem dobrog filma (naravno u “Rodi”; požurite, neće još dugo biti u sali jedan).
Beowulf je najstarija pisana poema na engleskom jeziku; zapisana negde u 7-om veku, prepuna je heroja, čudovišta, lepotica i zamkova – prava poema starih vremena. I sve vrednosti su tu: herojske epopeje, borba dobra i zla, cena slave.
Režiser je Robert Zemekis – ime koje je meni trenutna asocijacija na “Povratak u budućnost” trilogiju.
Sam film je animiran … skoro. Zemekis koristi nešto što on sam naziva “performance capture” (ImageMotion) što recimo omogućava glumcu Rej Vinstonu da postane 2m+ plavokoski viking Beowulf
– vrlo brzim kamerama koje pokrivaju 360 stepeni snimaju se lica glumaca a zatim se to pretače u animirani film.
Izbor glumaca je izuzetan: Rej Vinston, Entoni Hopkins, Džon Malkovič, Robin Rajt Pen i naravno Anđelina Džoli
Iako se ona pojavljuje u jako malo scena, njen ulazak u film (prelivena samo zlatom) je ostavio (verujem) mušku publiku barem na trenutak bez daha
Ako volite dobru priču o borbi zla i dobra, dobru animaciju ili tehnologiju na delu, preporučujem.
9.12.2007
Uživanje
Dejan VesićComments (6)
Još jedan potpuni biser Skota Adamsa i Dilberta – prosto boli
koliko je istinito:

Prevod:
Dilbert: Zašto izgleda da najveći broj odluka na mom poslu donose pijani lemuri?
Radnik: Odluke donose ljudi koji imaju slobodnog vremena, ne ljudi koji imaju talenta.
Dilbert: Zašto su onda talentovani ljudi tako zauzeti?
Radnik: Ispravljaju greške koje naprave ljudi koji imaju slobodnog vremena.
Boli
26.10.2007
Uživanje
Dejan VesićComments (1)
Iako u kategoriji “Uživanje” stavljam stvarno dobre stvari koje će vam popraviti raspoloženje, koje će ulepšati tmuran i težak dan, sada pravim izuzetak: ovo je upozorenje _šta_ ne treba gledati.
Izbor Transformersa kao filma za nedeljno veče vođen je tehnologijom
a ne preporukama za gledanje (mada ovaj film ima začuđujuće visoku ocenu od 7.7 na Imdb sajtu). Naime, trenutno sam poslovno u Londonu i to je bila prava prilika probati Imax bioskop – ili, kako ga reklamiraju, “najveće platno na Ostrvu”. Uživanje u ovom bioskopu je zaista izuzetno – fenomenalan zvuk (ni nalik dranju zvučnika u Tuckwood-u) ogromno, ali zaista ogromno platno – nešto što zaista treba probati.
Na žalost, u nekoliko slobodnih sati koje sam imao na raspolaganju, jedino su Transformersi mogli da dođu u obzir. Sad, znao sam da je to po stripu, znao sam otprilike i priču ali je Imdb ocena govorila u prilog da ima nade. Ne baš – film je predug (sam film je 144 minuta – dodajte na to reklame i najave i odoše 3 sata u nepovrat), spor, priča je očajna. Roboti nit’ izgledaju strašno nit’ su preterano pametni; gomila scena je naivna, sam kraj patetičan (po mom mišljenju, ide rame uz rame sa “Danom nezavisnosti”). Dobar deo akcionih scena je prebrz, tako da samo razaznajete dobre i loše kroz mrlju na platu.
Sve u svemu, za tri sata dobra knjiga će vas daleko više zabaviti; ako niste gledali film, nemojte; ako jeste, osećam vašu bol
14.10.2007
Uživanje
Dejan VesićComments (6)
Umorni od svakodnevnih aktivnosti? Obaveze vas pretvaraju u robota svakog dana? Igla na rezervoaru optimizma opasno blizu crvenom?
Ako je neki od odgovora na gore postavljena pitanja “Da.”, pravac bioskop
Poslastica za ovaj vikend:
“Više od mašte” (Stranger Than Fiction) – “This is a story about a man named Harold Crick and his wristwatch”.
Dobra ekipa glumaca (Ema Tompson, Dastin Hofman i za mene novo lice, glavni glumac, Vil Ferel), interesantna priča (ne dozvolite da vas uplaši ono “Fiction” u žanru) – dva sata koja će uz pravo društvo ostaviti dobar … ma odličan osećaj u vama.
(trenutno u Roda bioskopu: sala 3, 20h i 22.15h)
3.6.2007
Uživanje
Dejan VesićComments (2)

Odličan film za vikend popodne
Iako “Comedy/Drama” i ocena 8.1 na IMDB sajtu mnogima ne znači puno, vredi svakog minuta provedenog u bioskopu. Tema (čisto da zagolicam filmske nepce): parodija na američku kulturu i porodicu, primenljiva na gomile “savremenih društava”. Jedan dobar i pozitivan film.
Zato, voljene pod ruku, i pravac u Dvoranu Kulturnog Centra dok se još daje (ili u bioskop blizu vas
)
15.4.2007
Uživanje
Dejan VesićComments (3)
Jedna od mojih velikih dečačkih strasti je astronomija.
Bilo je tu svega – i izrada teleskopa od vodovodne cevi i optike naručene od slovenaca (140 mm sferno ogledalo / žižna daljina 1400 mm – koliko je gajbica prenešeno i struje popisano u okolini Aranđelovca da bi se ova lepota kupila
) i posmatranje Halejeve komete 1986. (što i dalje važi za jedan od nezaboravnih momenata moje prošlosti).
Sada nemam vremena za to (iako obećavam sebi i obećavam i pravim planove za novu optiku i sve), ali i dalje pratim dešavanja na nebu, kod “komšija”, barem pasivno, preko lista i astronomskih blogova.
Ono što sam hteo da podelim sa vama je vrlo čudna šestougaona struktura na Saturnu:

(klik za veću sliku – autor slike: NASA/JPL/University of Arizona)
Otkrivena je još davnih ‘80 godina preletom Vojadžera i održala se do današnjih dana. Nalazi se na severnom polu Saturna; ova slika je u infracrvenom području, i napravljena je od strane Cassini-Huygens letelice (deo zajedničkog projekta Nase, evropske i italijanske svemirske agencije – misija do Saturna i Titana). Šestougaona struktura je široka koliko i dve Zemlje.
A objašenjenje? Nema
Ima gomila atmosferskih mambo-jumbo objašnjenja, ali prosto su suviše komplikovana. Velika šestougaona metereološka stanica na severnom polu Saturna, okupana oblacima još i najbolje prolazi
Uostalom, astronomija i jeste delom mašta
Originalna priča je: Saturn’s Active North Pole, sa sve linkom na sliku pune rezolucije (640 Mb u Tiff ili 6 Mb u Jpeg formatu).
28.3.2007
Uživanje
Dejan VesićComments (0)
(autor ovog članka je Maja
)

Nedelju volEm i ne volEm.
Ne volEm je jer posle nje sledi ponedeljak, a volEm iz bar dva razloga:
- Zato što je Deja kod kuće
- Zato što tada obično dajem mašti na volju i kuvam za nas dvoje
Pre neku nedelju sam kod Tine jela čorbu o kojoj se priča danima – čorba od bundeve. Fenomenalno.
Juče sam dobila i recept i – eto mene jutros na pijaci, čvrsto rešena da obuzdam svoju kompulziju i kupim “samo” jedan kg bundeve – one lepe, meke, narandžaste… Biće dosta kilo, ipak nas je samo dvoje
Sa bundevom bi ok išla piletina, ali da ne bude previše posna
može urolana u dalmatinsku pršutu i grilovana na roštilju. Kao prilog – tagliatelle sa četiri vrste sira i crno vino, po želji. Na kraju – biskviti sa ružinom vodicom, bademom i džemom od kajsije. Filter kafa, of course
Ugođaj, dakako

Čorba zaslužuje da se nađe na Blogu, za sve one koji su radi da u svoj kulinarski rečnik uvrste i ovo ukusno jelo. Dakle, čorba od bundeve, originalni recept, onako kako sam ga ja od Tine dobila:
Sastojci:
- Bundeva, 1kg (lepša je muskatna, mekša i intenzivnije narandžasta)
- 2-3 čena belog luka
- maslinovo ulje
- parče maslaca
- glavica crnog luka
- malo bibera
- vegeta / kocka za supu
- slatka pavlaka (Imlek)
Priprema
Na maslinovo ulje staviti parče maslaca, glavicu crnog luka, i 2-3 čena belog i pržiti na laganoj vatri 10-ak minuta. Dodati na kocke isečenu bundevu; lepo začiniti (biberom) i naliti vodom. Dodati vegetu i/ili neku kocku za supu. Kuvati se dok ne omekne. Sve prebaciti u blender ili izmiksati do glatkoće nekom drugom spravicom.

Na kraju dodati pola ili celu slatku pavlaku; proceniti gustinu, dodati vodu u skladu sa željom i kratko prokuvati.
U bundevu je lepo dodati svež peršun, limun, biber ili šta vam je već volja.
Olala
Special thanks to Tina za recept koji je besramno pokraden da bi nastao ovaj članak
28.1.2007
Uživanje
Dejan VesićComments (7)

Standardna igra na svim računarima su čuvene Lines, koje postoje u milionima verzija, za razne računare i operativne sisteme.
No, i mi (Srbija) piliće za trku imamo
Ako do sada niste skinuli i igrali jako zarazne Piliće, toplo preporučujem
Autor je Nenad Hrnjak, moj kolega i prijatelj, a obe verzije (i srpsku i englesku) možete naći ovde:
http://www.nebitnebit.com/indexp.htm
Pored običnih pilića, postoje i specijalni pilići: Pilot, Duh, Bokser i Džoker koji igri daju dodatnu draž i dinamiku. Na kraju, možete vaše najbolje rezultate da pošaljete na sajt i da se nađete na mesečnoj ili sveukupnoj listi najboljih pilićara
20.1.2007
Uživanje
Dejan VesićComments (1)
Svima sve najlepše u Novoj 2007

31.12.2006
Uživanje
Dejan VesićComments (9)
Iako sam generalno tehnološki zaluđenik i volim dobro parče hardvera
kao i poslednje novitete, jednu stvar nikada nisam promenio: radio u meni i oko mene.
Prvi elektronski uređaj (ako se dva tranzistora, nekoliko kondenzatora i parče žice mogu nazvati uređajem
) koji sam sastavio svojim rukama bio je radio. Radio me budi, radio je u kupatilu (o da
– ni nemate pojma kako mi izgleda gluvo i tužno kupatilo bez radija), radio je u slušalicama dok programiram; doduše, nekada je nešto vrlo blizu tome – Last.Fm – što je po mojoj definiciji radio – niti znam obim pesama niti koja je sledeća
Jednostavna elegancija akcije “pritisneš dugme i muzika je tu” je neprevaziđena – bez pozdravnih ekrana, bez procesa podizanja sistema, zakrpa na zakrpe, lista pesama, tagova, kategorizacije, normalizacije i svega što uz to ide.
Prosto se nikada nisam primio na bilo kakve MP3 uređaje, telefone koji sviraju MP3 ili čak tako fancy
uređaje kao što su Ipod (stari, Shuffle ili Nano). Tako mi je i kolekcija MP3 muzike smešna prema kolekcijama meni dragih ljudi; no, da li će iko zaista ikada preslušati 50 Gb+ Mp3 pesama? Mp3 trošim baš kada moram, a to je na mestima gde nema radio talasa – u avionu.
Koje stanice slušam? Koje sajtove obilazim? Koje aplikacije koristim?
Zemaljske stanice: do nedavno me budilo Dizanje @ B92 i to mi je bila jedna od najomiljenijih emisija; no, sada su toliko naporni, toliko nerelaksirajući (prođe i do 45 minuta beskonačnog monologa/dialoga bez ijedne muzičke numere) i toliko pričaju o Velikom Bratu da sam promenio stanicu za buđenje. Trenutno nemam jutarnjeg favorita, šetam se preko Jat, Novosti, Idea i Cricket radija (vrlo rado prihvatam predloge).
Sajtovi: u principu samo dva sajta: Last.FM i Pandora. Oba sajta imaju sličan koncept, no drugačiju realizaciju.
Pandora nalazi svirku za vas preko kreiranja “stanica” – date nekoliko pesama koje su karakteristične za određeno raspoloženje ili vrstu muzike, Pandora onda pokušava da na tu stanicu natovari još pesama takvog tipa koristeći za to specijalno razvijen Genome algoritam koji za svaku pesmu formira svojevrsni pečat – genom. Izvor algoritma su ljudi – 30 muzičkih eksperata je 5 godina radilo i napravilo preko 400 atributa koji opisuju muziku.
Za svaku pesmu možete dati “palac gore” (uklapa se u željeni tip muzike) ili “palac dole” (”Pandora, promašila si”).
Stanice možete deliti sa prijateljima, odnosno dati im da slušaju istu muziku kao i vi.
Last.FM je moj favorit. Prvo tehnički detalji: koristi se Audioscrobbler tehnika za prikupljanje vašeg muzičkog ukusa; informacija se skuplja bilo preko uobičajenih programa za slušanje uz Last.FM dodatak (WinAmp, Windows Media Player) bilo preko Last.Fm plejera a zatim na osnovu baze podataka ostalih članova koji slušaju sličnu muziku, sistem pokušava da pogodi šta bi vam se sledeće dopalo. Postoje dva osnovna načina za prikupljanje podataka: jedan je dok slušate muziku sa vašeg računara (pa je automatski u grupi “volim ovo da slušam”) a drugi je slušanje Last.FM radio stanice (vrstu muzike na stanici birate zadajući omiljenog autora ili pesmu) i dva čuvena Love (volim) / Ban (ne volim) dugmeta kojim markirate pesme.

Posle izvesnog broja pesama, Last.Fm počinje da gradi sliku o vašem muzičkom ukusu i da vam polako preporučuje “susede”, članove koji slušaju nešto slično vama i zabava tek počinje.
Last.FM je mnogo više od muzičkog centra; tu su grupe, događanja, pregledi (reviews) novih albuma, vaša stranica sa detaljima (moja je ovde) tu su čak i žive svirke u komšiluku; izaberite Serbia / Belgrade i daće vam veoma obiman spisak dešavanja (primer je na slici).
Pored ova dva sistema, postoji i gomila besplatnih radio stanica koje emituju preko Interneta – sve što vam je potrebno je veza, programče za puštanje i adresa stanice.
Primer takvog programa je Online Radio Tuner – prosto sam ga našao preko pretraživača, probao i video da radi; zahteva .Net 2.0 framework koji verovatno imate na mašini.

Dosta priče: pravac Pandora, pravac Last.FM i dajte im šansu – odslušajte jedno stotinak pesama; možda se prijatno iznenadite kako tehnologija može da vam ulepša dan – da vam otkrije nove horizonte muzike za čije postojanje niste ni znali.
E da, da ne zaboravim: Online Radio Tuner može pristojno da radi i na 128Kbp/s vezi; Pandora i Last.FM zahtevaju 256 Kbps/s vezu.
9.11.2006
Uživanje
Dejan VesićComments (5)
Next Page »